Ćerka Tončija Huljića, Hana čeka prvo dijete sa 14 godina starijim pjevačem Petrom Grašom, pišu domaći mediji.
Da tridesetjednogodišnja Hana i četrdesetpetogodišnji Petar očekuju dijete potvrdila je za 24sata.hr Martina Podgorski, PR popularnog pjevača.
– Informacije o trudnoći Hane Huljić su tačne. Porodica i prijatelji veoma su srećni. Kao što znate Hana i Petar će se truditi i dalje koliko je moguće da sačuvaju svoju intimu dalje od očiju javnosti. Za vjenčanje planova još nemaju – rekla je Martina Podgorski.
Poznata glumica, dobitnica godišnje nagrade Crnogorskog narodnog pozorišta za izuzetne umjetničke rezultate u 2021. godini za uloge u predstavama Đokonda i Omladina bez boga, otkriva da li živi za aplauz, zašto nije bila dovoljna hrabra, o čemu sanja…
FOTO: Instagram
Ostvarili ste zapaženu ulogu u novoj predstavi CNP-a Omladina bez boga, rađenoj prema tekstu Edena fon Horvata, u režiji Tare Manić, koja pokreće mnoge važne i aktuelne teme posebno vezane za mlade ljude, i koja je zavrijedila pažnju publike i kritike. Šta je Vama lično donio rad na predstavi?
– Punoću izraza, duše i ponos. Rad sa Tarom Manić učinio je da se osjećam živom. Uslijedio je u fazi kad znaš da možeš dalje i više, a nemaš baš veliki prostor. Tara saradnike uvede u ples sa njom, lagano i neometano. Iako smo svi imali mnogo posla, ansambl čine 22 glumca, svima je dala sebe u potpunosti. Naše je bilo da uživamo i rastemo. Divan proces. Ponosna sam na sve nas koji smo mijenjali više uloga, najviše na svog prijatelja Slavka Kalezića, koji je zaista spektakularan i poseban. Ponosna sam što dijelim scenu sa prvakom CNP-a Mirkom Vlahovićem. Rad sa Milošem Pejovićem, koji je divan glumac, zatim sa studentima koji su nam dali energiju i nove boje. Izdvajam malu Unu Lučić o kojoj će se tek pričati kao o čudu od glumice.
Šta za Vas znači gluma?
– Naš posao je privilegija i posebnost, upravo jer toliko toga proživimo i stvorimo. To je rapsodija boja svih emocija. Igra, mašta, osmijeh, stvaranje, jedan cijeli život izvan ovog trenutka, a u ovom trenutku.
Da li pripadate onim glumcima koji žive za apaluz?
– Svi vole aplauz, ali on nije mjerodavan. Dese se i nama užasna igranja, koja mi osjetimo, a publika to ne zna. Trudim se da uvijek zadržim tu samokritičnost. Aplauz je naša hrana i voda, mjera i stranputica. Ipak, iznad aplauza je naša igra na sceni, kada sve funkcioniše besprijekorno, kada se mi povežemo i publika osjeti moć naše igre. Onda bude veličanstveno.
I vaši sinovi Vuk i Luka su imali uloge u novom crnogorskom filmu Poslije zime. Jeste li ih gledali kao majka ili kao glumica? Da li ste bili ponosni?
– Bila sam veoma ponosna i srećna. To veče pamte. Uživali su. Nažalost, ja nisam mogla biti na premijeri, vodila ih je baba Zorica i bili su glavne face večeri. I ovom prilikom zahvaljujem svojim kolegama i reditelju što su ih tako čuvali i bodrili. Bili su divni, a ja sam bila ponosna mama.
Ukoliko bi odlučili da se bave ovom profesijom, koji biste im savjet uputili?
– Da budu svjesni sebe čime god se bavili, a naročito glumom. Da budu svjesni svojih mogućnosti, da rade na sebi, da budu svoji sa svim manama i vrlinama. Gluma, kao ni život, ne trpi davanje na mjeru, ili jesi ili nisi…
Žalite li zbog nečega? Za šta niste bili dovoljno hrabri?
– Nisam bila dovoljno hrabra da naučim da kažem ne! Ako žalim za nečim, to su momenti, situacije, potezi u kojima sam ćutala i nisam znala da kažem. Birala sam ćutanje umjesto stava. I tako onda dođete u godine kada je smiješno da činite prve korake nove svijesti u kojima se borite za svoju poziciju, prvo kod djece, pa dalje… Zamjeram sebi ćutanje u tolikoj mjeri.
Vode li Vas kroz život emocije ili racio?
– Uvijek i samo srce. I kada srce vodi, racio biva tu negdje…
Šta Vam je najveća pokretačka snaga?
– Ljubav. Svi oblici, ljubav prema djeci, porodici, prijateljima, glumi, životu…
Da li ste zaljubljeni?
– O, daaa, skroz. Volim najdivniju osobu koja samo zora života može biti.
Koja književna djela su doprinijela oblikovanju Vaše ličnosti?
– Andrićevi Znakovi pored puta, Tagoreov Gradinar, Najnormalniji čovjek na svijetu Ivana Tokina, zatim djela od Puškina do Lorke, poezija Matije Bećkovića, poezija mog prijatelja i kolege Aleksandra Gavranića, poezija moje Nine Đonović, Darije Stanković… Uvijek izvučem i podebljam sve što čitam i što udahnem, a da me zagrebe bilo srećom ili tugom. Volim te pečate koje ostavljaju književna djela.
Kakve filmove možete da gledate više puta?
– Uživam da gledam komedije i drame. Najviše volim domaće filmove, uvijek im se radujem. Volim francuske filmove, iako su nekada veoma teški i bolni, istiniti su i ne pakuju realnost u prostotu nego u bol. Nekada sam znala da gledam više puta filmove kao Slatki novembar i plakala bih uvijek, kao vid neke terapije. Svaki dobar film mogu da gledam više puta sa jednakom pažnjom i uživanjem.
Šta Vas može povrijediti?
– Svakodnevno me povređuju ljudi, njihovi potezi iz dokolice, nesvijesti, ili jako svjesni. Povređuje me nemarnost, gluvoća na riječi i poteze. Vječna potreba za osudom, prevrtanjem očiju i buka od neizgovorenih riječi onih najbližih i onih dalekih. Buka od sustezanja da svi živimo istinu. Nažalost, laž i dokolica stišavaju i ubijaju sve tonove muzike duše.
Koji su Vaši najveći strahovi?
– Ništa me više ne može iznenaditi, tako da straha, sem prolaznosti, nemam. Kad hitaš sam, pa uz sebe ljubav nađeš, razumijevanje i sijaset podrške, pa imaš najdivniju majku, oca, brata i djecu, nema straha. Ne bojim se ja budućih dana, radujem im se. Samo mi fali dan od 32h (smijeh).
Koje navike želite da se oslobodite?
– Da nešto moram.
Šta ste sebi poželjeli za Novu godinu?
– Sad maštam da imam restoran i budem kuvar. Sanjala sam to mjesto, po mjeri moje duše. Obožavam da okupljam ljude i da ih ugostim. Restoran, to je moj neostvareni san.
Pjevač Danijel Alibabić je dobio sina na Božić, a svoju suprugu Oliveru Bibu Barović i nasljednika je danas izveo iz porodilišta.
U avgustu prošle godine ovaj par je izgovorio sudbonosno “da”, četiri meseca kasnije, na Božić, dobili su sina Mihaila, a danas su konačno svi zajedno.
-Sve je super, živ je i zrav! Presrećan sam i jedva čekam da se grlim sa svojim sinom i ženom. Mihailo je anđeosko ime i volimo ga moja supruga i ja- rekao je pjevač.
Rođena 1936. u vrijeme građanskih sukoba, odrastala onda kada je svijetom vladala mržnja, a ona je svojim toplim osmijehom nesebično uveseljavala sve oko sebe. Žena koja je živjela ljubav, Dragica Tomas, počasni član Crnogorskog narodnog pozorišta i ona koja je prva unijela Sterijinu nagradu u njega, bila je, po mišljenju kritičara, najveća dramska umjetnica u poslijeratnom crnogorskom teatru.
Državnu pozorišnu školu završila je u Novom Sadu, a prvu pozorišnu ulogu odigrala je 1955. godine. Dragica Tomas je prva glumica koja je je crnogorskom glumištu donijela Sterijinu nagradu 1975. godine, na 20. Sterijinom pozorju za ulogu Jovane u predstavi “Ognjište”. Bila je stalni član Crnogorskog narodnog pozorišta, a 1999. je postala i njegov počasni član, u kom je odigrala preko 60 uloga, za šta joj je 2012. godine pripala i velika nagrada Crnogorskog narodnog pozorišta.
“Na ovakvim događajima uvijek se s pijetetom sjetim onih koji su nam gradili temelje na kojima mi danas trajemo. Sebe smatram srećnicom među glumicama, zahvaljujući Petru Tomasu, mom kolegi i mom mužu, koji je sa mnom nosio sve ljepote i počasti kojima sam darovana od velikih znalaca i autoriteta u našem traganju za likovima. Velika je čast naći se među laureatima ove nagrade i hvala svima vama koji ste me među njih svrstali”, rekla je tom prilikom Dragica Tomas, koja je do poslednjih dana svog života igrala na sceni Crnogorskog narodnog pozorišta.
Pored neosporivog uspjeha na pozorišnoj sceni, svoje ime je uspjela da upiše i u crnogorsku kinematografiju. Glumila je u filmovima “Napreka usemu”, “Pusta zemlja”, “U ime oca i sina”, a posebo je zapamćena njena uloga posesivne majke Đurđine u seriji “Oriđinali”, rađena u režiji legendarnog reditelja Živka Nikolića.
“Hvala joj što je iz mojih misli iznijela i pred kamerama tako dočarala lik majke, a vjerujem da mogu isto to reći i u ime TV gledalaca, koji vole majku Đurđinu, koju je Dragica Tomas tako maestralno dočarala. A naše razgovore znala je vazda začiniti riječima: “A moj Petar…”. Njen Petar, ljubav njenog života, kojoj se pridružila u vječnosti…”, govorio je prof. dr Dragan Koprivica, scenarista serije “Oriđinali”.
O njenoj ponositoj, a blagoj naravi, kao i velikoj ljubavi prema svom suprugu Petru, govorili su mnogi, a ona je uvek isticala kako želi da napusti ovaj svet pre njega. Ta želja joj nije bila ostvarena i Dragica nas je napustila u svojoj osamdesetoj godini života, 29. aprila 2015. godine ostavivši za sobom neizbrisiv trag u crnogorskoj kulturnoj baštini.
Glumica Vesna Pećanac ostvarila je brojne uloge kako na filmu i televiziji, tako i na pozorišnim daskama, međutim mnogi ne znaju za njenu tešku životnu priču, a sada su na društvenim mrežama isplivale bolne fotografije.
– Redovna korisnica kuhinje Verskog dobrotvornog starateljstva. Da li prepoznajete ženu sa fotografija – pisalo je u opisu fotografija.
Vesna je supruga poznatog reditelja Živka Nikolića, sa kojim ima dva sina, a neke od svojih najpoznatijih uloga ostvarila je upravo u njegovim filmovima “Ljepota poroka” i “Čudo neviđeno”.
Publika je dobro pamti i kao Jeku iz serije “Đekna još nije umrla, a kada će ne znamo”, a veliki deo karijere provela je u “Ateljeu 212”.Vesna je obožavala svoju profesiju i govorila da nikada ne želi da ode u penziju. Međutim porodične tragedije učinile su da se odvoji od scene. Za kratko vrijeme izgubila je muža i roditelje.
Glumica nije krila da se u njen život uselila velika tuga i da je pala u duboku depresiju.
– U vrijeme bombardovanja Živko je iščilio. Osjetila sam ogroman bol, preveliku tugu. Jedan sin otišao je da se zamonaši. Rekao je: “Meni su svi bedemi srušeni”. Ostala sam da zurim u zid, pala u depresiju. Nekada smo bili velika, vedra, složna i mnogoradna porodica… Nisam mogla da igram, zatražila sam penziju. Posao komičara je da daruje radost ljudima, a ja nisam više imala radosti. Penzija – sedam hiljada dinara. Bili smo gladni. Mislila sam da sam zbog toga potpuno izgubila memoriju. Jedna milosrdna šefica u samousluzi u blizini kuće godinama nam je hranu davala na kredit, voljela je Živkove filmove. Još je bio živ. Sjećam se da sam jednom dobila neki novac, i mogla da biram da li da odem na pijacu ili njoj vratim deo duga. Odem, ipak, na pijacu. Iz kese mi je virio mladi luk i ja sam kružila po cijelom kvartu da me ona ne bi vidjela. Ispričam Živku, a on mi kaže: Odigraj to na sceni. I to je život – ispričala je Vesna svojevremeno za “Novosti”.
Nakon smrti supruga, život joj se pretvorio u novi pakao. Naime, u javnost je 2006. godine dospjela informacija da Vesnu zlostavlja sin.
Редовна корисница кухиње Верског добротворног старатељства. Да ли препознајете жену на овим фотографијама? pic.twitter.com/QqsCUbMX8g
– Poslije smrti supruga reditelja Živka Nikolića, Vesna živi strašnim životom i neprestano vodi bitku sa sinom koji je više puta verbalno, pa čak i fizički maltretirao – rekao je tada sagovornik lista “Press”.
Glumica je tada iz porodičnog doma pobjegla u prihvatilište za žrtve nasilja u porodici.
– Jadna žena nije imala izlaza i pobjegla je od kuće. Utočište i dom je našla u jednoj nevladinoj organizaciji, koja je spasla od nasilja prihvatajući je pod svoj krov. Vesnin životni put je postao veoma težak neposredno poslije Živkove smrti. Osamdesetih godina Pećančeva je otišla u Ameriku sa sinovima i mužem. Stigavši u Holivud, videli su da tu za njih nema mjesta. Pokupili su se jednog dana i krenuli nazad za Jugoslaviju. Otišli su u Crnu Goru, gdje je Živko i umro 2001. godine. Nakon suprugove smrti, glumica se vratila u Beograd sa sinovima zbog njihovog školovanja. Tada su i počele njene muke, koje su se, eto, završile u prihvatilištu za žrtve nasilja – otkrio je tada izvor ovog lista.
O navodnom zlostavljanju sina Vesna nikada nije željela da govori, već se uvijek hrabro, sa osmijehom priseća detalja iz prošlosti, kako iz poslovnog tako i iz privatnog života.
U septembru prošle godine, sin glumice objavio je status na Fejsbuku u kom je naveo da je njegova mama imala saobraćajku i da je tom prilikom otkriveno i da je pozitivna na korona virus.
– Keva mi imala saobraćajku juče. Klepio je auto i slomio joj pet rebara. U Kliničkom centru joj konstatovali pozitivnost na Kovid i sad je onako slomljenu prebacuju u Kovid bolnicu u Bataji. To znači da neću moći da je posjetim. Drž se Veki – napisao je Petar tada, a onda kroz nekoliko sati obrisao svoju objavu.
Ksenija Cicvarić, interpretatorka crnogorskih pjesama, rođena je u Podgorici 1926. godine, a u februaru ove godine će se navršiti 25 godina od njene smrti.
Samo najveći interpretatori mogu svojim glasom i emocijom da obilježe jedno doba, a upravo to je Ksenija učinila.
“Milica jedna u majke” je tako siromašna riječima, a tako bogata slikama koje svojim umilnim pjevanjem donosi Ksenija Cicvarić.
– Od majke Simone sam naslijedila i grlo i uvo, i tu plemenitu ljubav prema Podgorici, Morači, Ribnici. Pjevala sam i u kući, i na ulici, i na Ribnici, i u kafani, i na radiju, uvijek i samo izvornu muziku. Prozvaše me “Slavuj sa Ribnice”. Čak i u restoranima nisam pjevala novokomponovane pjesme, a svuda je bilo krcato. Vlasnici kafana i hotela više su zarađivali na meni nego na piću, jelu i sobama – pričala je legendarna Ksenija.
Svojim specifičnim, emotivnim izvođenjem unijela je nov kvalitet i razbila predrasude da se crnogorske narodne pjesme mogu izvoditi samo uz gusle.
Njen repertoar su činile stare, gradske pjesme iz stare Podgorice, Nikšića, Cetinja, Prijepolja, iz Sandžaka.
Bila je cijenjena i omiljena među kolegama.
Nadimak ”Slavuj sa Ribnice” dobila je jer je često kao djevojčica odlazila na reku Ribnicu i pjevala svojim raskočnim glasom što je oduševljavalo mještane.
Novak Đoković Božić provodi u Australiji gdje čeka ishod situacije sa žalbom na odbijenu vizu za ulazak u zemlju, a za to vrijeme njegova porodica sa strepnjom prati šta se dešava.
Po prvi put se oglasila i supruga Jelena, koja je u Božićnoj noći napisala emotivnu poruku.
“Srećan Božić svima koji ga danas slave! Mir Božiji! Želim da svi budu zdravi, srećni, sigurni i zajedno sa porodicama. Voljela bih da je moja porodica danas na okupu, ali utjeha mi je da smo barem zdravi. I mi ćemo rasti iz ovog iskustva.
Hvala vam dragi ljudi širom svijeta što koristite svoj glas da pošaljete ljubav i podršku mom suprugu. Duboko udahnem da se smirim i nađem zahvalnost (i razumijevanje) za sve što se sada dešava. Jedini zakon koji svi treba da poštujemo bez obzira gdje se nalazimo je Ljubav i poštovanje drugih ljudi. Ljubav i praštanje nikada nisu greška, već moćna sila”, dodala je ona.
Jelena Karleuša prijavila je supruga Duška Tošića za nasilje u porodici, potvrđeno je “Blicu”.
Naime, Jelena je prijavila Duška da joj je lupio šamar. Pjevačica je odbila medicinsku pomoć, a policija sa Savskog vijenca je upućena na kućnu adresu.
Podsjetimo, ovo nije prvi put da je Jelena prijavila Duška policiji. Naime, prije dvije godine pjevačica je rekla da je Tošić psihički maltretira i da joj je zavrnuo ruku, dok je on sve to negirao i kazao da su se svađali jer imaju nesuglasice u braku. Pjevačica se kasnije predomislila i nije željela da ga krivično goni.
Kako kažu izvori bliski ovom paru, pjevačica je policiji izjavila da je suprug psihički maltretira, da je nasrnuo na nju, kao i da joj je zavrnuo ruku. Ona, međutim, nije željela da se zove Hitna pomoć niti da podnese prijavu protiv Duška.
Pjevač Danijel Alibabić i njegiva supruga Biba danas su postali roditelja. Mama je na svijet donijela zdravog dječaka, a roditrlju su mu dali lijepo ime.
Biba i Danijel su odlučili da se njihov nasljednik zove Mihailo.
Značenje imena Mihailo ili Mihajlo je veoma zanimljivo, te se obično tumači kao – “onaj koji je kao Bog”; “poslat od Boga”; “sluga Božji”; “bogumili”; “anđeo”; “sveti i bezgrješan”; “čovjek koji živi po pravilima i koji se kloni svih ovozemaljskih grjehova”.
Alibabić je sa ushićenjem na instagramu objavio radosne vijesti, a onda su počele da se rijeđaju čestitke.
Predstavnica Crne Gore na Eurosongu Vladana Vučinić kazala je da pjesma kojom će nas predstavljati u Torinu nastala iz njenog slomljenog srca i da misli da će taći ljude širom svijeta.
Vladana je na instagramu saopštila da za nju predstavlja čast to što će učestvovati na ovom prestižnom muzičkom takmičenju koje će se održati u Torinu. Ona je ispričala i kako je pjesma nastala.
“Nedavna tragedija koja se desila u mojoj porodici me je slomila… Pjesma je nekim neopisivim čudom samo “izletjela” iz mene i mogu slobodno reći da je ona ništa drugo do moje srce razbijeno u sitne komadiće, pretvoreno u muziku i riječi”, kazala je Vučinić.
To je sve što je za sada mogla otkriti.
“Ono što sigurno znam je da će ova pjesma zaživjeti u srcima ljudi, a uz to se nadam da će imati i značajan efekat na njih širom svijeta, u ovim teškim vremenima za sve nas”, kazala je predstavnica Crne Gore.
Posebnu zahvalnost, kako je dodala, duguje svom ko-autoru i aranžeru, Darku Dimitrovu, koji je pjesmu uobličio da zvuči moćno.
“Vidimo se u Torinu! Zdravlje, Ljubav i Mir”, poručila je Vučinić.
Predstavljajući pjesmu crnogorskij javnosti, predsjednica Selekcione komisije i muzička urednica Radija Crne Gore Stana Šalgo kazala jeda izabrana kompozicija pripada pop žanru, da je baladična i aranžmanski kvalitetno urađena.
Za Nenada Kneževića Kneza znate decenijama unazad, ali da li ste znali da ima brata?
E, to su rijetki momenti kada njih dvojicu možete vidjeti. Knez brata Mirka zna često da objavi na društvwnoj mreži, ali mnogi bi rekli da ne liče baš toliko.
Inače, Mirko nije krenuo stopama brata, vodi miran život, dok je Knez decenijama unazad jedan od naših najpopularnijih pjevača.
I njegova ćerka Ksenija je povukla muzički gen, pa osvaja publiku kao članica ženskog muzičkog sastava “Hurrucane”.
Buran emotivni život Nataše Bekvalac oduvijek je izazivao veliku pažnju javnosti, ali ono što je ostala misterija, i poslije 12 godina, jeste njen odnos sa prvim reketom svijeta, Novakom Đokovićem.
Iako se još 2009. pisalo da je Nole raskinuo trogodišnju vezu sa Jelenom zbog ljubavi prema Nataši, a tema nastavila da se razrađuje kroz godine, njih dvoje se nikada nisu oglašavali o ovoj romansi, a njihov odnos nastavio je da intrigira javnost.
Nataša je nakon godina ćutanja, riješila da stavi tačku na tu temu i prvi put progovorila o Novaku i njihovom odnosu:
“Ta tema da je mene Đoković muvao je u jednom periodu veoma intrigirala javnost, ali je i njemu i meni izuzetno štetila. Nema tu šta da se priča, pošto je sve namješteno. Apsolutno nema mjesta za bilo kakvu priču o tome. I sada ova priča da se pokrene, štetila bi svima. Stvarno nema veze s istinom. Svi me poznajete i znate da uvijek pričam kako jeste, ma šta da je u pitanju, ali ovdje nema mjesta za priču, rekla sam sve”, prenosi Hello.
Za Novaka je imala samo riječi hvale i otkrila da je ponosna na njega:
“Novak je ponos Srbije. On je u stvari ponos svakog od nas. Mislim da je Đoković jedini čovjek koji nas u svijetu predstavlja na način da svi stvarno treba da budemo ponosni što smo iz Srbije”, zaključila je pjevačica.
Još puno vode će proteći dok shvatimo koliko je kultura važna da bi se druge stvari u društvu posložile, poručila je glumica i profesorica na Fakultutu dramskih umjetnosti na Cetinju Dubravka Drakić.
Gostujući u emisiji Aritmija, novinarke Tamare Nikčević, Drakić je govorila i o uticaju čuvenog crnogorskog reditelja Živka Nikolića na njen rad.
Neuporedivo je i nema nikakve veze ni sa glumom, ni sa pozorištem ono što se dešava na političkoj sceni Crne Gore, naglašava glumica Dubravka Drakić, podsjećajući kako se u javnosti sjednice Skupštine često porede sa umjetnošća kakva je gluma koju, ističe umjetnica Drakić, karakteriše mnogo umijeća i proces koji prati radost igre.
“Iskoristila bih priliku da kažem da me jako povrjeđeuje kada se kontekst politike iz skupštine upoređuje sa glumom… da to nema nikakve veze ni sa glumom, ni sa pozorištem”.
Glumica Drakić ukazuje i koliko su lik i djelo čuvenog Živka Nikolića važni za njen rad, ali i za crnogorsku kulturu.
“Kad odete na ozrinićko groblje i vidite da je on sahranjen u porodičnoj grobnici I da je to jedan običan grob kao i svi drugi..mislila sam da će tu biti neka staza, da će tu biti neka ploča, da je tu sahranjen veliki Živko, da nema ničeg od toga… onda vi dođete I kažete… eh, nažalost još puno vode će proteći dok shvatimo koliko je kultura važna da bi mi neke druge stvari posložili u društvu”, kazala je Drakić.
Glumica Drakić u Aritmiji govorila je i o prvoj profesionalnoj ulozi, angažmanu na Fakultetu ali i o nedavno prikazanom ostvarenju Omladina bez boga.
Godina na izmaku donijela je Sergeju Ćetkoviću mnogo toga, i neizrecivu tugu i gubitke, i veliku sreću i poslovne uspjehe. Najponosniji što stvara muziku koja traje i što dijeli sa publikom radost zbog svakog novog nastupa, Sergej je ove godine obilježio dvije decenije karijere i koncertom najavio sedmi studijski album.
I ovu i prethodnu godinu obilježili su posebni uslovi života i rada, teško je i pričati o tome koliko smo zadovoljni postignutim kada se oko nas dešavaju strašne stvari. Možete li nam, ipak, reći jeste li ostvarili veći dio planiranog za ovu godinu? – Ostali smo zdravi i to je najvažnije. Vjerujem da je to svim ljudima u ovoj situaciji primarni cilj. Ostati zdrav i fizički i psihički. Što se muzike tiče, imao sam nekoliko prelijepih koncerata na kojima sam zaista zahvalan, jer je danas sve toliko neizvjesno da planovi gotovo i ne postoje. Bilo je predivno na tim susretima sa publikom poslije mnogo vremena, još uvijek sam pod utiskom nedavno održanog koncerta u Kombank dvorani u Beogradu, zatim dva koncerta u Zagrebu, u dvorani Lisinski. Na prvom beogradskom je bilo toliko dobre energije, pozitivnih emocija i ljubavi da sam nakratko zaboravio na stvarnost koja nas okružuje. Nadam se da će u novoj godini svi koncerti biti takvi i da će ih biti mnogo više. Ove godine ste izgubili oba roditelja, koliko Vas je to promijenilo? – Siguran sam da ne postoji čovjek koga smrt roditelja ne promijeni. Ipak, nisam dozvolio da zastanem, da me obuzme mrak, jer znam da to ni oni ne bi željeli. Zauvijek ću ih nositi u svom srcu, jer bez njih danas ne bih bio ovo što jesam, i koračati putem na koji su me prije mnogo godina poslali, vjerujući u mene i moju muziku. Sigurno je sada drugačije kada dolazite u Podgoricu, a znate da Vas roditelji neće dočekati? A nije Vam bilo lako ni kada ste morali da odete na prvi nastup nakon što su preminuli? – Teško je i vjerujem da se nikada neću navići na tu činjenicu, ali srećom moja braća su tu, njihove porodice, moji prijatelji, moj grad… Imam ljude koji mi pružaju utjehu i dobrodošlicu. Trudim se da odvajam privatni od poslovnog života. Svi mi koji se bavimo muzikom i živimo za publiku svoje lične probleme moramo da ostavimo kod kuće kada krenemo na koncerte i turneje. Razdvojio sam te stvari u svojoj glavi i svom srcu, ali to ne znači da im često u mislima ne posvetim neke od najljepših pjesama na svojim koncertima.
Da li i bol i tugu pretačete u pjesme, kanališete li na taj način svoja osjećanja? – Oduvijek je bilo tako i biće. Ne samo svoju tugu i bol, nego i ljudi iz mog okruženja. Tuga je, kao i ljubav i sreća i sam život, velika inspiracija. Muzika je ljekovita, kroz nju možemo da pustimo one emocije koje možda riječima ili djelima ne umijemo da izrazimo. Srećan sam što imam tu privilegiju u svom životu. Privatno i poslovno ova godina je stalno donosila razne emocije, možete li ih svrstati u dvije grupe? – Nikada ne kalkulišem sa emocijama. Ne možemo ih mjeriti, ne možemo ih stavljati na vagu. Ne umijem to da radim. Ponašam se onako kako osjećam, živim i stvaram na taj način. Ne dozvoljavam da me tuga zaustavi, ali ni sreći da me zanese. U svemu treba imati mjeru. Vjerujem da je to, uz vjeru u Boga, put ka onome što se zove unutrašnji mir i zadovoljstvo.
Koliko je pandemija uticala na Vaš posao? – Kao i na posao svih mojih kolega, čini mi se bez izuzetka. Nadam se da ćemo u novoj godini konačno početi da živimo normalno. Hoćemo li i u novoj godini i dalje gledati crtani film ili knjige sa avanturama Lole i Mile? – Hoćete, naravno. Upravo smo objavili novu epizodu, uživamo u kreiranju novih i pokušaćemo da taj serijal u 2022. godini podignemo na mnogo viši nivo. U okviru obilježavanja 20 godina karijere pripremate veliki koncert u Beogradu kojim ćete publici nadoknaditi sve propušteno tokom prethodnog perioda. Kakav ste repertoar pripremili? – Postoji standardan repertoar sačinjen od mojih najvećih hitova koje publika već godinama voli, ali se na svakom koncertu potrudim da priredim i neko iznenađenje. Često se dese i improvizacije u kojima uživam sa svojim bendom, pa onda odsviramo i nešto što nije planirano, a publika to dobro prihvati. Uvijek osluškujem ljude koji vole moju muziku i trudim se da im na koncertima poklonim ono najbolje od sebe. Tako će biti i na svim predstojećim nastupima.
Čega se najradije sjećate s tih početaka, prije 20 godina? – Teško je izdvojiti konkretne stvari, jer je moj kofer prepun predivnih uspomena. Održao sam toliko sjajnih koncerata u cijelom regionu, to su stvari koje se ne zaboravljaju. Objavljivanje prvog albuma je svakako važan momenat u mojoj karijeri, a zatim i prvi koncert u Sava Centru koji je predstavljao veliku prekretnicu i meni lično dokaz da je moguće ostvariti sve snove.
Koliko je bilo teških trenutaka pred odustajanje i šta Vas je ipak vraćalo muzici? – Bilo je teških momenata, dilema, preispitivanja i sumnji, ali me nikada nije napustila ljubav prema muzici. Taj osjećaj nosim u sebi i danas. Znao sam da moram da vjerujem u sebe i ono što stvaram, da moram da ostanem doslijedan i da ne smijem da iznevjerim svoju publiku. Moj put jeste bio duži i zahtijevao je mnogo strpljenja, ali ovih 20 godina dokazuju da je bio jedini ispravan put zbog čega sam danas jako srećan. Koncert će biti i svojevrsna najava sedmog studijskog albuma Kofer koji ćete objaviti do kraja godine. Koliko nas pjesama očekuje? – Još uvijek nije odabran konačan broj, ima mnogo pjesama spremnih za novi album i trenutno sam u fazi selekcije. Tu su i singlovi snimljeni od prethodnog albuma do danas koji će se takođe naći u ovom koferu. Izvjesnije je da ću album objaviti poslije praznika ili u prvoj polovini sljedeće godine, ali ono u šta sam siguran je da će publika biti prijatno iznenađena. Dugo sam radio na ovim pjesmama i ovo je moje najzrelije muzičko izdanje do sada.
Šta nam poručujete tim pjesmama, koja je razlika između pjesama sa prvog i sa novog, sedmog albuma? – Prošlo je mnogo godina od prvog albuma, iskustvo iza mene je ogromno, zreliji sam, stabilniji, srećniji. Oslobodio sam se nekih stvari koje su me sputavale i mogu reći da sam u ovom trenutku svog života svoj na svome kako u muzici, tako i privatno. Pjesme na novom albumu će biti drugačije, neobičnije i autentične, ali sa mojim pečatom i emocijom koja i jeste osnov moje muzike. Jesu li nove pjesme rezime ove godine ili decenije? – U određenim djelovima jesu, ali se ipak trudim da pravim muziku koja nema rok trajanja, koja je bezvremena i koja se može slušati i za 10 ili 20 godina. To smatram jednim od svojih najvećih uspjeha.
Kakvi su vam planovi za doček, imate li neke planove za narednu godinu? – Imam mnogo planova, ali idemo korak po korak. Sve je neizvjesno i ne može mnogo unaprijed da se planira u ovom momentu. Nadam se da ćemo u novoj godini konačno pobijediti pandemiju, početi normalno da živimo i radimo, da skinemo maske i prekinemo distancu, da dijelimo zagrljaje i ljubav.
Pjevačica Nataša Bekvalac je u jutarnjem programu na jednoj televiziji otkrila šta očekuje od naredne godine i novog albuma.
Pjevačica se, osim na ljubavnu tematiku, koja je uvijek aktuelna kod nje, osvrnula i na vaspitavanje djece. Iako joj je starija ćerka već tinejdžerka, Nataša kaže da ima ogromno razumijevanje za njene godine i status.
“Moje dijete nije dijete samo jednog poznatog roditelja, već smo oboje javne ličnosti. To sa sobom nosi određene pritiske i nije joj uvijek lako”, rekla je.
Na pitanje voditelja da li će se možda udati u narednoj godini, rekla je: “Jedno znam, sljedeće godine se sigurno neću udati”.
Priznala je da joj nekada nedostaje ta vrsta muške energije, ali da je u posljednjih nekoliko godina izgubila na ženstvenosti.
“Nemam nikakvih očekivanja. Kada nemaš očekivanja, ne možeš da budeš razočaran”, rekla je.
Relja Popović je jedan od najpopularnijih repera današnjice. On nije često u javnosti govorio o svom privatnom životu, a još manje o svojim roditeljima, međutim, sada je napravio presedan i odlučio da za javnost otkrije detalje koje do sada niko nije znao.
Poznato je da je Reljina majka bila Zoja Begoli, ikona Narodnog pozorišta u Beogradu i plesačica baleta, dok, kada je u pitanju njegov otac, u javnosti se malo znalo o njemu.
Naime, s obzirom na to da je posljednji brak Zoje bio sa Farukom Begolijem, mnogi su upravo za njega govorili da je Reljin otac, a reper je sada demantovao ove navode, te otkrio pravu istinu.
– Pisali su da je Faruk Begoli moj otac, što nije. Prosto, i ja bih se tako prezivao, ako mi se majka već preziva Begoli i ako mi je otac Begoli, jako teško bi bilo da ja budem Popović. Pokušavali su čak da naprave razne konstrukcije kako pokušavam da sakrijem svoje albansko porijeklo. Čak i da sam Albanac, ili odakle god, ja ne bih pokušavao da sakrijem svoje porijeklo. Imam podjednaku ljubav prema svim narodima i prema svim dobrim ljudima i podjednako ignorišem sve loše ljude – započeo je Relja priču za IDJTV, pa istakao da je njegov otac Srđan Popović, nekadašnji sportski novinar.
– Moj otac je bio sportski novinar, najveći dio svog života je proveo u listu “Večernje novosti”, gde je i moj ujak, mamin brat, radio. Bio je veliki navijač Partizana – rekao je on i otkrio da je od oca naslijedio ljubav prema pomenutom klubu.
– Zadnju noć života je proveo sa igračima Partizana, a ja i danas nastavljam tu neku tradiciju. Sport i Partizan su obelježili njegov život na jedan način, dok sam ja na fakultetu isto studirao novinarstvo, volio sam da pišem i dotakao to nešto što je bio moj otac, potpuno nesvjestan da se to dešava. Nekako smo se susreli, bez da se susretnemo.
Kako je oca izgubio kao jako mlad, sa svega godinu i po dana, ne krije kako mu je to rana za cio život.
– Mama mi je rekla da sam na nekoj od sahrana, kada je našem drugu umro tata, pitao: ,,Kome je gore?” Tom našem drugu, koji je izgubio tatu sa 15 godina ili meni, koji sam izgubio tatu sa godinu i po dana. Vrlo je teško odgovoriti na to pitanje. Naravno da bih volio da sam mogao da zapamtim svog oca, da je to sigurno jedna rana, koju nosim cio život – zaključio je Popović u emisiji ,,Balkanskom ulicom”.
S obzirom na to da je odrastao bez oca, majka je imala veoma bitnu ulogu u njegovom i bratovom životu.
– Važno je ime u svijetu baleta i u svijetu umjetnosti je bila jako posvećena tom pozivu, dok je bila balerina, a kasnije i predavač. Ja svoju majku ne mogu da gledam nikada kroz profesiju. Ona je važno ime, ali za mene na neki drugi način, tačnije kao majka – rekao je Relja i otkrio da je njena profesija znatno uticala na njegov profesionalni razvoj.
Voditeljka Vesna Dedić bila je u braku sa ljekarom Srđanom Milojevićem, sa kojim je dobila ćerku Lenku. Međutim, njihov odnos nije potrajao te su se razišli kada je njihova naslednica imala četiri i po godine.
Vesna na temu razvoda uvijek otvoreno govori, te ne krije da je razočarana u njega. Njihove zajedničke fotografije javnost do sada nije imala prilike da vidi, ali ni njenog novog partnera.
“Deset godina smo bili u braku. Bila je to najdivnija ljubav ovoga svijeta. Ali, u brakovima zasnovanim na ogromnoj ljubavi ima i velikih očekivanja. A onda, i kad su mala očekivanja iznevjerena, vrlo često puknu. Zato mislim da je dobar razvod mnogo bolji od lošeg braka. Zadržala sam prezime bivšeg muža, jer je to Lenka željela. A nama je ona mnogo važnija od našeg emotivnog statusa”, rekla je svojevremeno voditeljka za medije.
“Mnogo sam plakala posljednjih godina braka i onda sam shvatila da je bolje da se razvedem nego da potonem u depresiju. Vjerujem da je svakoj ženi koja sama odluči da se razvede period poslije rasturanja braka težak zbog osjećaja odgovornosti prema svojoj egzistenciji i egzistenciji djece. Međutim, svaka se proljepša i dobije neku čudesnu energiju jer dane počinje da troši na nešto smisleno umjesto na besmislene pokušaje da se popravi brak”, izjavila je Dedićeva koja je znala da bude i oštrija u komentarima o svom bivšem suprugu.
“Razvela sam se kada sam shvatila da moja ćerka nema brižnog oca, a ni ja muža koji me voli. Ne bih zalazila u detalje našeg odnosa. Davno sam izjavila da je loš brak voz iz kojeg treba iskočiti makar polomila obje ruke i obje noge. Meni su i dalje malo iščašeni kukovi zbog tog skoka, ali ova stanica na kojoj sam sigurno je bolja od one na koju bih stigla da sam ostala u lošem braku”, izjavila je voditeljka jednom prilikom.
Do prije samo godinu dana Isak Šabanović bio je običan momak iz Bijelog Polja, željan slave i popularnosti, a danas ovaj pjevač žari i pali našom scenom. Pojavljivanje u “Zvezde Granda” donijelo mu je enormnu popularnost, a interesovanje za ovim simpatičnim rokerom ne jenjava ni danas.
O svemu onome što mu se posljednjih godinu dana dešavalo i promijenilo život iz korijena, Isak je iskreno govorio za Grand Online.
“Da mi je neko ovo pričao prije pola godine ja ne bih vjerovao, možda bih ga i izbio. Kad se probudim u nekom novom svijetu, a toliko posla, gradova sam obišao, ova godina je bila full. Jedno vrijeme sam svima pričao da sam sve ovo pisao, ne bih ovako napisao”, istakao je Isak.
Iako djeluje da je sve svoje snove ostvario, budući da je izašao iz anonimnosti, postao perspektivna zvijezda i kupio stan, kaže da i dalje ima mnogo neostvarenih ciljeva.
“Nisam ostvario mnogo toga, na primjer nisam izbacio drugu pjesmu. Daj Bože, ali ne vjerujem da će se to desiti u 2022. godini, da neki veliki koncert napravim, to je za sad samo želja, polako. Tako da imam mnogo planova u narednoj godini”, s osmijehom kaže.
Kako se u njegovom životu sve svodi na posao, pitali su ga gdje je tu ljubav, na šta je kroz osmijeh odgovorio:
“Ja od toga ne bježim, naravno da hoću da se zaljubim, ali posljednjih godinu dana nisam odmarao, dao sam gas, bar što se tiče posla, a kad mi se sve već pružilo, bio sam u fazonu daj da nešto uradim. Čitav život sam maštao negdje da odem, na primjer da se u decembru kupam u moru, e to sad ja hoću”, s osmijehom je samo skrenuo sa teme, ali kako još uvijek ne zna da li će nastupati za Novu godinu, možda mu želja da se kupa u moru i ostvari.
“Mislio sam da ću da radim, mada ne znam, još uvijek nije potvrđeno. A ako se to ne desi, tj. ako ne pjevam, definitivno proslavljam praznike sa roditeljima, idem za Dubai. To do sad nisam mogao, sad eto hoću”, odsječno kaže Isak.
Iako ima 26 godina priznaje da je i dalje dječak u duši, te se i dalje raduje novogodišnjim praznicima.
“Kao malo dijete se radujem, bez obzira što imam toliko godina. Uvijek sa majkom kitim jelku, čak i poklone imamo. Znate šta, koliko god godina imao, ja sam uvijek najmlađi u porodici, tako da ispod jelke moraju da budu pokloni. Majka je ta koja sve organizuje, uglavnom maknemo zavjese i čekamo prvi snijeg”, kaže roker.
Glumaca Danica Maksimović, igraće sljedeće godine predstavu u Beogradskom dramskom pozorištu koju režira njen sin Miloš Lolić.
Danica je rekla da je upravo o njen najveći kritičar je sin Miloš:
– Sad se obrnula situacija, sad je on meni. Inače je do sada bilo, da me pita za savjet, da me pita kakva je bila predstava. Išla sam svuda po Evropi, da gledam njegove predstave i to je vrlo uzbudljivo. Ima nekih stvari za koje se iznenadim kada mi kaže “hvala ti mama”, ali sad on meni govori. Srećna sam zbog toga i slušam. Mladi idu u korak sa vremenom, volim zbog toga da čujem. U suštini sam luda vodolija, to je negdje ispred. Neka intuitivna moja crta meni govori da bi trebalo da poslušam mlađe i da sarađujem sa mladima. Više se družim sa mladima, nego sa mojoj generacijom, to mi prija više- rekla je Danica za naš portal.
Danica Maksimović važi za jednu od najljepših glumica kojoj godine ništa ne mogu.
– Njegujem se, vježbam, radim. Ja sam čitav život asketski živhela. Nisam ja neki izuzetak. Možda je to neobično, da ljudi vide neku osobu, u mojim godinama, koja može da napravi most, špagu i što šta na sceni. To su neke i predispozije koje sam imala kao mlada, i to je i ostlalo.I dan danas treniram. Moj organizam moje tijelo traži. Ne radim ja to namjerno, nego jednostavno ne mogu bez toga. Ja dobijam neke, prilično maliciozne komentare. Ne prija mi kada pročitam “šta ona hoće više” , to se svuda u svijetu cijeni kada glumica uspijeva da održi svoju kondiciju i svoj izgled. Kod nas je sve naprotiv i nije dobro. Više se ne osvrćem i živim tako kako mislim da bi trebalo. Ništa u tome nema lošeg niti ružnog.
Film “Maldita” koji govori o ljubavi Boža Vreća prema sevdalinci predstavljen je u Barseloni. Sniman je u produkciji Kanaki Filmsa i Medicus Mundi Mediterrania, a Vrećo je ovu lijepu vijest objavio na društvenim mrežama.
“Bilo je emotivno, iskreno i oslobađajuće. Nekoliko ljudi mi je kasnije prišlo i reklo da je zaista hrabra odluka živjeti i stvarati onako kako osjećamo i da će puno toga promijeniti u svom životu. Meni je to najveća nagrada, da svako živi svoj život, svoju dualnost, svoju dobrotu i da iz svega toga proizilazi samo nešto najvrijednije što možete dati svijetu”, ljubav, napisao je.
Nakon prikazivanja filma ekipa je odgovarala na pitanja publike. Vrećo je spomenuo kako je bilo prisutno i nekoliko ljudi sa Balkana, koji su mu iskazali riječi podrške.
“Španci iščekuju koncert pa radimo na tome za sljedeću godinu, ima se gdje, itekako. Hvala mojim dječacima Marku Nikoliću i Branku Vučetinu, koji su u tom periodu doputovali i snimali nekoliko dana sa mnom i ekipom, volim vas, ljepotani”, poručio je.
Na poklon je dobio ogrtač unutar kojeg piše “Maldita – A love song to Sarajevo”.
“Predivan komad španske tradicije. Maldita i Božo su veoma srećni. Gracias”, zahvalio se Vrećo.
Božo je ranije govorio da je film “vrlo odvažan, autentičan, ogoljen i iskren” te da odražava umjetnost koja “jeste hod po ledu i oštrici mača, rizik i hrabrost i odricanje i posrtanje i nije za kukavice”.
“To je dar koji me sačuvao od ludila i bespotrebnog dešifrovanja ljudi kojima nisam bio po mjerilima i vjerovatno neću nikad”, kazao je Vrećo.
Inače, snimanje je počelo krajem jula. Na dokumentarcu je radila španska produkcijska kompanija Kanaki Films. Osnovali su je reditelj Raul de la Fuente i producentica Amaia Remirez. Snimali su i u bašti Zemaljskog muzeja BiH, tramvaju iz 1895. godine, Aškenaškoj sinagogi i Lukomiru.
Nekadašnja manekenka i sada uspješna dama iz marketing i PR sektora Anita Čović već osam godina živi u Njujorku. Tamo se udala, dobila ćerku i Amerika je njena druga kuća. Njene fotografije iz Njujorka ove zime, bude bajkovite momente koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Ulice ove metropole vam prenose filmsku atmosferu I dok gledate fotografije imate osjećaja da ste i vi dio tog holivudskog scenarija.
Da je Njujork druga dimenzija I da je tržište veliko svjesna je I sama Anita, pa samim tim ambicije moraju da budu veće.
-Apsolutno. Njujork traži jake, ambiciozne ljude koji su mentalno i fizički spremni da izdrže ritam, brzinu života koji ovaj grad diktira. To je jedini način da opstaneš i uspiješ- rekla je ranije za “Magazinnina” Anita Čović, koja se uvijek trudila da proviše Crnu Goru u Njujorku.
-Crna Gora je uvjek u mom srcu i poslije dosta godina provedenih u Americi, naučila sam da cijenim mnogo više ono što ona pruža. Ljepotu u malim stvarima, neprecjenjiv i jedinstven humor naših ljudi, lakoća života, blizina mora, planina, ukusna hrana, emocija. Ja kažem: “To je mjesto koje hrani i odmara dušu jedini način da se uvjerite je da odete i da osjetite”.
Ova mlada dama kaže da je ponosna na sebe, na svoje korijene, porodicu ali I na oca Velibora.
-Kada sam odlazila sa koferom punim snova on mi je rekao: “Sreća prati hrabre, samo naprijed”. Ponosna sam na sve dobre i loše momente, jer to je iskustvo a ono nas “gradi”- iskrena je Anita, koja je tamo izgradila mnoga prijateljstva.
-Imam dosta prijatelja sa svih strana svijeta,ali jednog prijatelja bih izdvojila a to je moja prijateljica Zorka iz Crne Gore. Žena velikog srca koja je uvjek bila uz mene u dobrim i lošim momentima.
Vuk Kostić će u bliskoj budućnosti Beograd zamijeniti Mokrom Gorom, ali i morem. Vuk ima u planu da bude profesor glume, zajedno sa kolegom Vojinom Ćetkovićem.
„Ako prođe auto-put do Užica, eto mene na Mokroj Gori i da putujem na predstave odatle u Beograd. A plan za lagano povlačenje vezan je za Bigovo. Sa Vojinom Ćetkovićem dogovarao sam se da kupimo neku konobu, odnosno kućicu, i da predajemo glumu na Cetinju. Da tu pecamo, Bigovo je na dva minuta od Tivta“, rekao je glumac za „Story“.
I Vojin Ćetković veći dio godine ne živi u Beogradu. Glumac je nedavno kupio imanje u Čortanovcima, gdje provodi vrijeme sa suprugom Slobodom Mićalović.
Ivona Blagojević je više od 20 godina poznato TV lice, koje nas je vodilo kroz različite televizijske formate. Nedavno je, poslije dvije decenije rada na Javnom servisu, karijeru nastavila na novoj Adria televiziji kao urednica zabavnog programa. To je za Ivonu krupan i važan korak u karijeri. Velika posvećenost i uspješni rezultati traže i mnogo uloženog rada i vremena, zato Ivona koristi svaki slobodan trenutak za stvaranje lijepih momenata. U tom duhu je uredila i svoj životni prostor. “Kažu da si bogat kada imaš nešto što ne bi nikada mogao kupiti novcem, a to su dom i porodica. Oni su sa vama u najljepšim i najtežim trenucima. Moja porodica je mala, ali jaka. Svi živimo svoje živote, ali smo uvijek tu jedni za druge. Imam žal što nemam više djece i pravi osjećaj jedne kompletne porodice. Moji najbliži dopunjuju sve ono što mi nedostaje. Mnogo volimo da se okupljamo i uživamo zajedno.”
Da li volite da kuvate i u kojim jelima uživate, koji su Vaši specijaliteti? Da li volite da kuvate za prijatelje? – Obožavam da kuvam i od kada sam majka to je postao svakodnevni ritual u našem domu. Samouka sam kuvarica i išla sam do faze kada sam čak i hljeb pekla. Volim da eksperimentišem u kuhinji i kažu da mi to ide od ruke. Omiljena jela mojoj porodici su potaži i piletina u raznim vrstama soseva, a Andrej ipak najviše navija za paste.
Koliko uvažavate Andrejevu slobodu i potrebe kada je riječ o njegovom prostoru? – Andrej ima svoju sobu i baš nedavno smo promijenili namještaj u skladu sa njegovim potrebama odrastanja. Molio me da ima i jedan dodatni krevet, kako bi drugari i drugarice mogli prespavati povremeno kod nas, ali i da ima svoj radni sto za učenje. Ispunila sam mu želju, tako da sad ima pravu mušku funkcionalnu sobu.
Sa kakvim izazovima se sada nosite u ovom dobu odrastanja Vašeg sina? – Sve što je stariji, čini mi se da je teže. “Mala djeca, mala briga, velika djeca velika briga”. Nisam vjerovala, ali kako vrijeme odmiče čini mi se da je upravo tako. Andrej uskoro puni 11 godina, ulazimo polako u pubertet i čeka nas “zanimljiv period”.
Koje ste prioritete postavili u vašem međusobnom odnosu? – Isključivo samo da budemo iskreni jedno prema drugom. Naučila sam ga još od malena da je laž jedino što u životu ne podnosim, i da sve možemo i hoćemo, ali da ne smijemo da se lažemo. Imamo otvoren odnos. Od sina ne krijem ništa i očekujem da on takav odnos ima prema meni. Za sada nam dobro ide.
Samohrana ste majka, da li smatrate da su oba roditelja važna u odrastanju, i kako to izgleda kod vas? – Živimo sami i usredsrijeđeni smo jedno na drugo još od kada je Andrej imao osam mjeseci. Navikli smo se. Smatram da je uloga oca veoma važna u odgajanju djeteta i, kako Andrej raste, prirodno ima i veću potrebu da provodi više vremena sa ocem. Imaju lijep odnos. Trudila sam se da ne pravi razliku između nas, bez obzira na naš razvod.
Veoma ste vezani za majku Ljiljanu i sestru Jelenu, koliko Vam je bitna njihova podrška i taj vaš ženski emotivni trio? Da li su one i prve kojima se obratite za savjet i mišljenje? – Pored Andreja, one su mi sve na svijetu. Pogotovo kada se nađete u nekim lošim životnim okolnostima, porodica je ipak najveća podrška i veoma sam im zahvalna na tome. Sve tri smo karakterno različite, ali ta različitost u našem slučaju ne predstavlja problem, često je od velikog značaja. Majčina mudrost i iskustvo, sestrina dubokoumnost i smirenost su idealne za moj nemirni temperament. Mnogo mi znače u životu.
Jedan od najpopularnijih mlađih glumaca Miloš Biković, na premijeri filma „Južni vjetar 2 – Ubrzanje“ predstavio je javnosti svoju novu djevojku, Ivanu Malić iz Bara.
Glumac zbog poslovnih obaveza već dugo živi na dvije adrese, u Beogradu i u Moskvi, a sada je u prijestonicu Rusije odveo i svoju izabranicu Ivanu.
Ona je to nedavno potvrdila na svom Instagram profilu, gdje je objavila njihovu prvu zajedničku fotografiju iz Moskve.
Zaljubljeni par je pozirao zajedno u automobilu, a u komentarima su se nizali komplimenti na račun njihovog izgleda.
Posljednjih dana mediji u regionu pisali su da se pjevačica Nevena Božović navodno rastala od supruga Nikole Ivanovića, sa kojim ima ćerku Aniku, a ona je sada odlučila da stavi tačku na glasine.
Spekulacije su pokrenute nakon što je Nevena u posljednje vrijeme stalno objavljivala fotografije sa ćerkom iz Beograda, zbog čega se šuškalo da je napustila Budvu, gdje već godinama živi sa crnogorskim pilotom.
Međutim, pjevačica je sada podijelila fotografiju muža, koji u naručju drži njihovu naslednicu, koju su dobili prije tri i po mjeseca.
Nini Badrić je, za razliku od prošle godine, Nova godina radna, pa je otkrila kako i gdje planira da provede ostatak praznika.
– Kad smo bili djeca tada smo nekako više doživljavali božićne praznike. Onda su samo u interesu bili pokloni, ali sada mi je najvažniji mir i društvo koje najviše volim. Meni su čak najdraži praznici na ostrvu. Čovjek je tamo zaštićen od stresa, sve je drugačije. Sasvim je drugačiji doživljaj praznika uz more i na ostrvu – smatra Nina Badrić.
Godinu na izmaku će, kako kaže, pamtiti po tome što je ostala živa i zdrava, pa se nada da će 2022. biti puno bolja.
– Mislim da većina ljudi koji imalo razmišljaju slično meni zna da su nas ove zadnje godine naučile da je jedan dan život. Pa da svaki dan slavimo kao novi život. Jer i ovo je težak period za sve nas. Jedna mučna atmosfera prepuna strahova. Ja mislim da ja muzika ta koja razbija sve te strahove i radi ogroman korak prema pozitivi. Voljela bih da se konačno dogode ti veliki koncerti, da nas konačno puste da radimo kao što smo radili i do sada jer ljudima je muzika najveća radost, ne samo nama. Mi smo tu da uveseljavamo ljude i ovoj atmosferi mislim da je jako dobro okružiti se pozitivnim ljudima i pozitivnim pričama, sačuvati zdravlje, razum, mirnu glavu. Ko to napravi čini mi se da će biti pobjednik- rekla je Nina za hrvatski portal “Dnevnik” i dodaje kako svakako priželjkuje puno više koncerata u narednoj godini.
– Koncerti su moj posao, a najgore je kad ne možete da radite svoj posao. Niko od nas ne traži milostinju ni pomoć, ali da se radi – to se mora – naglašava.
Novogodišnje odluke ne donosi već godinama, a kaže i da više ne pravi ni planove.
– Moj život se svodi na svaki dan, ovo me vreme naučilo da nema planiranja unaprijed, sad sam tu, sad postojim, sutra ćemo vidjeti. Puštam da me život iznenadi i lijepo i ružno, a pokušavam se iz teških situacija dizati kao u Džibonijevoj pjemi – kad padneš, a ne pustiš glas – ja to i te kako dobro znam, ali uvijek biram optimizam, i u najtežim trenucima pokušavam da budem sabrana. Pokušavam da vjerujem da je sutra bolji dan nego danas- priča Nina, ali dodaje i da ipak nešto sprema za narednu godinu.
– Puno radim, puno stvaram, inspiracija je to, tako da, biće svega – naglasila je ona.
Na pitanje postoji li tajna njenog izgleda, Nina je rekla:
– Da sam otkrila tajnu da godine idu unazad, ja bih bila najbogatija žena na svijetu, ali nažalost nisam. Ali mi je drago da mi ljudi daju puno komplimenata, pogotovo ovih zadnjih nekoliko godina, jer ja sam zadovoljna sa sobom, a mislim da se to vidi na izgledu. Sama sa sobom sam na ti i našla sam svoj put u životu kojim idem i mislim da se to nekako na čovjekovu licu vidi.
Ljudi smo i poročni smo, ponekad treba malo da se nađemo ivici ponora. Snažn duh, svjesnost o problemu i želja da se on prevaziđe ključni su da nadječamo poroke. Glumica Danica Maksimović kaže da je njena najveća pobeda ona koju je izvojevala protiv alkoholizma!
-Znala sam da imam problem i znala sam da mi treba pomoć.” Kazala je Danica Maksimović.
“Rijetko ko to uspije, u bilo kom poroku”, ispričala je srpska glumica u emisiji “Sve u svemu”, na TV Prva. “Zato sam ponosna i ja, ali i moja doktorka, ukućani i prijatelji. Moja najveća pobjeda je što sam pobijedila porok i zato sam postala i misionar.”
Njena bitka s alkoholizmom je trajala oko osam mjeseci. “Tako je kad je čovjek disciplinovan, a ja sam to jesam. I sve je prošlo u redu. Htjela sam samo da radim, da to prođe uz rad. Ništa ja to ustanove, to ništa, da se nešto polivam. Znam da imam problem, samo mi treba mala pomoć. I tako je i bilo. Vrlo brzo sam se ja izborila i evo 30 godina sam svoj na svome, na suvo”, rekla je Maksimovićka.
Desanka Beba Lončar (78) bila je glumica rijetke, otmjene ljepote, a kadrovi iz filma “Ljubav i moda” u kojima ona krstari vespom ulicama Beograda u ženstvenoj haljinici sa crveno-bijelim kockicama koja naglašava njen uzak struk cijeloj Jugoslaviji urezali su se u pamćenje. Ipak, njen život nije bio nimalo lak.
Nije ni čudo da je 1960, ubrzo nakon prikazivanja ovog ostvarenja, dobila titulu najlepše glumice i nadimak srpska Brižit Bardo.
Beba je imala samo 17 godina kada je život obične tinejdžerke zamijenila životom filmske dive. Nakon uloge u filmu “Ljubav i moda”, preko noći postala je jedna od najtraženijih jugoslovenskih glumica, a nizale su se uloge u filmovima “Dvoje”, “Dr”, “Lito valovito”, a onda i “Dugi brodovi” koji joj je otvorio vrata evropske kinematografije.
-Došli su kod mene i rekli mi – snimaćeš jedan film, vozićeš vespu, nosićeš divne haljine, vozićeš se avionom… To je bilo kao san – ispričala je Beba jednom prilikom.
-Mnogo sreće i slučajnosti uticalo je na moju karijeru. Na Zapadu sam bila zanimljiva i kao devojka koja u filmsku industriju stiže iza gvozdene zavjese – govorila je.
Poslije uloge vikinške princeze u britansko-jugoslovenskoj koprodukciji “Dugi brodovi” ova nežna plavuša, tada tek 19-godišnjakinja, mogla je da bira kojim će putem da krene… Izabrala je Rim – “vječni grad”, a Italijani su to umijeli da cijene – obožavali su Bebu i zvali je “prelepa lutka” i “fatalna plavuša”. Beba je bila velika zvijezda u Rimu, radila je i družila se sa velikim facama poput Marčela Mastrojanija, Vorena Bitija, Masima Ranijera…
Beba Lončar i Josip Radeljak su živjeli kao na filmu, a onda su posle 23. godine zajedničkog života odlučili da stave tačku na brak. Razlog je bio Josipova prevara. Iz braka sa njim Beba ima sina Lea.
Beba je nekoliko puta ostajala u drugom stanju, ali se svaka trudnoća završavala pobačaj. To su bila teška vremena, ali je svojevremno glumica istakla da je imala apsolutno podršku svog supruga: “Dolazio je i danju i noći, dovlačio puna kola… Moje drugarice na odeljenju i ja imale smo sve što smo poželjele”. Trudnoću sa sinom Leom je praktično provela u postelji – prvih pet mjeseci nijednom nije ustala iz kreveta.
Posljednji film “La Villa delle anime maledette” snimila je 1982. godine u Rimu, nakon čega je stavila tačku na filmsku karijeru, iako je imala samo 39 godina.
Beba i Josip su živeli veliku ljubav i imali lijep brak, no 1994, poslije 23 godine zajedništva, neočekivano za Bebu, uslijedila je njegova preljuba, a ubrzo i razvod.
Razvod je za Bebu bio posebno traumatičan jer je Dikan insistirao na tome da dobije starateljstvo nad sinom, a u toj borbi je bio toliko nemilosrdan da nije prezao od laži i manipulacija.
Radeljak je Bebu prevario sa mlađom glumicom Enom Begović, ali glumica kaže da druga žena nije bila pravi razlog njihovog rastanka.
Zanimljivo je a je početkom 2000-ih beogradski radio B92 proglasio je Bebu za “najbolju ribu vijeka”, a ona je došla da primi nagradu, srećna jer su je mlađe generacije tako ocijenile.
Raspad braka ne bi bio toliko traumatičan i bolan za Desanku da njen suprug nije insistirao na tome da on ima starateljstvo na sina, pisao je prije nekoliko godina jutarnji.hr.
Radeljak je prema pisanju jutarnjeg, a kako pričaju njihovi tadašnji prijatelji, predložio miran život u Beogradu daleko od sina Lea, zahtijevajući da zaboravi na dječaka.
No, ipak to mu nije pošlo za rukom. Leo i Beba, su se godinama kako piše jutanji.hr tajno sastajali u Londonu u kojem je Leo studirao.
Beba danas živi na Dorćolu, gdje se i rodila i odrasla. Voli život i uživa u njemu. I u osmoj deceniji izgleda fantastično – ona je rođena dama, i to se u osmoj deceniji i te kako vidi! Njena gracioznost i elegancije ne blijede s godinama!
Balkanska folk diva Ceca Ražnatović održala je spektakularni nastup u Podgorici, a njeni hitovi su se rijđeli cijelu noć, što je publika podržala aplauzima i pjevajući s njom.
Ceca je pobrala simpatije i kao članica muzičkog takmičenja “Zvezde Granda”.
– Nije to za mene neko novo iskustvo, već sam to radila u „Pinkovim zvezdama“. Nijedne sekunde se nisam pokajala. Ja sam svjesno ušla u taj projekat i apsolutno znam o čemu se radi. Još na početku kada je „Grand“ stvarao svoje zvijezde ja sam dolazila kao gost. Tako da poznajem potpuno format. Drugo to mi je zabavno. Volim da se bavim mladim talentima. Ispirativno mi je i baš se dobro zabavljamo na snimanjima- rekla je ona za Adria Tv.
Komentariše se da je ova sezona gledanija u odnosu na prošlu?
-Za 48 posto. Impotonuje mi. Došla sam kao novo lice. Donijela sam drugačiju energiju. Ja ne podržavam da se kandidati omalovažavaju, diskiminiše. Svako ima pravo da proba, na šansu i svako ima prvo da poželi da pobijedi i stvori nešto u svom životu. Ali, ako je neko manje talentovan nikome se ne daje za pravo da ga zbog toga vrijeđa ili diskriminiše.
Poznato je to da vi ne vodite estradne ratove, da se ne svađate?
-Da biste imali sa nekim rat vi morate dve strane. Ne može da postoji rat, ako samo jedna strana blebeće gluposti. Nikada se nisam svađača, niti imam potrebu. Svoj posao radim izuzetno profesionalno. Dok sam u svom poslu ja razmišljam o estradi, kada se završi angažovanje, ja imam privatn život. Porodicu, prijatelje. Imam potpuno drugačiji način života. Tako da ja nemam vremena da gubim na glupost, svađe. Kada se svađate i imate potrebu nekoga da mrzite to je izuzetno gubljenje energije.
Ali s druge strane imali smo prilike da vas vidimo da nemate problem da kažte šta mislite u „Zvezdama Granda“.
-Ne dam na sebe. Ako mislim da neko nije u pravu ja se trudim da na jedan civilizovan i kulturan način odgovorim. Nemam potrebu da ljude uvrijedim, umanjim, da ih ponizim. Smatram da nikada nisam prešla granicu pristojnog, kulturnog.
Bosanac zna da vas pecka?
-On je šaljivđija. Mislio je da može da udari nisko, a da mu ne bude vraćeno, Znamo se sto godina. Ja sam jako mlada ušla u taj svijet. Svi su navikli da ja ćutim, da ne volim da ulazim u konflikte. On nije očekivao da ću ja odreagovati I to je još više dalo na interesantnosti svemu tome. Ali smo se svi sjajno uklopili, odlično funkcionišemo. Ništa lično. Ulazimo u klinč kada su kandidati u pitanju. Kada prođu snimanja, funkcionišemo potuno normalno jer smo svi profesionalci.
Glumac Andrija Milošević i njegova dugogodišnja partnerka Aleksandra Sandra Tomić sledeće godine postaće roditelji.
“Mnogo sam radostan zbog srećnih vijesti. Mi to ne krijemo. Doći će vrijeme kada ćemo o tome javno pričati. Euforija je velika. Hvala svim ljudima na čestitkama, dobili smo ih na gomile. Biće prilike o svemu razgovarati u javnosti”, rekao je Andrija za medije.
Iako rijetko iznose detelje iz svog privatnog života Aleksandra je nedavno objavila fotografiju koja je mnoge raznježila.
A u isčekivanju srećnog događaja srećni par je otputovao na odmor u Budimpeštu, a pokazali su gdje uživaju na, kako se čini, romantičnom i veoma zabavnom odmoru.
Glavni glumac filma “Nije loše biti čovek” , Vojin Ćetković, s nestrpljenjem je čekao premijeru u Beogradu. Poslije dvije godine rads publika je imala prilike da pogleda ovo ostvarenje Dušana Kovačevića, a Ćetković je imao veliku tremu jer su ga iz prvog reda posmatrale ćerke Vera i Mila.
-Dvije godine smo ga čekali. Ali nažalost korona i sve je uticala na to. Međutim, na našu sreću publika se vraća u bioskope. Imali smo dva velika hita koja su predhodila našem filmu. Tako da smatram da će naš film da se lijeo osloni na njih. Stvarno je veliko zadovoljstvo. Ja sam imao do sada sreće da sam igrao u filmovima koji su bili baš gledani i nadam se da će tako i ovaj da prođe- rekao je Vojin Ćetković za naš portal.
S kakvim ste osjećanjem ovdje?
Mene večeras prvi put gledaju moje ćerke. Prvi put su na nekoj premijeri. Tako da sam zbog toga najviše uzbuđen.
Zbog toga i taj osmijeh?
Da. Tako je.
Zašto one sa vama nisu proštele crvenim tepihom?
Zato što one nijesu snimale film. (smijeh)
Dušanov film se čekao 18 godina?
To je bio neki splet srećnih okolnosti kako smo se uopšte našli Duško i ja, njegov scenario i ja. Ovaj film shvatam aposlutno lično. Zato što se neke stvari poklapaju sa mojim iskustvom. Ako mogu tako najbolje mogu da kažem.
Bili ste pjevač, a da to nismo znali?
Ne igram pjevača. Igram profesora muzike.
Jedna od tema je odnos čovjeka prema psu. Kakav je vaš stav?
Poslije ovog filma sam jako poželeo da imam psa. Na poklon sam dobio jednog divnog psa. Živimo zajedno, pričamo, družimo se. Zove se Dimitrije Dima. Htio sam samo Dimitrije, ali je bilo komplikovano da ga tako zovem. U svakom slučlaju trebalo je da se zove na slovo D.
Koliko je danas zapravo teško biti čovjek. Šta to mora da krasi osobu da bi vi rekli da je on baš dobar čovjek?
Dobar čovjek se rađa. Ono što je teško jeste da dobar čovjek opstane. Da održi tu dobrotu. Ali, ako neko nije rođen kao dobar čovjek možete da ulažete u njega ne znam ni koliko… Cio sistem, cijelo svjetsko ustrojstvo utiče na to da je sve teže zadržati svoje osnovne vrednosti.
Da li vi onda prihvatate i kako kompliment kada vam udijele da ste dobar čovjek?
Pa ja ne mogu da kažem za sebe ni da sam dobar ni da sa loš. Ne brinem o tome. Kako godine odmiču ovakav sam kakav sam. Sa svim manama i vrlinama. Ja se trudim da budem što bolji. A sada da li bih ocjenjivao da li sam dobar ili loš, kako?
Da li je veća odgovornost s obzirom na to da vas večeras ćerke gledaju?
One su bile jako uzbuđene i sama ta činjenica da je to njihovo uzbuđenje bilo veliko mene jako raduje. Nadam se da ih neću razočarati.
S obzirom na to da ste supruga i vi javne ličnosti koliko se one nose sa tim i kako ih izvesti danas na pravi put?
Ne znam, to je potpuna enigma. Trudimo se najbolje što možemo. Mi smo javne ličnosti, šta da im radim. Takav im je horoskop, to su dobile, takvu mamu i tatu. A to što se one ne pojavljuju ja smatram da one treba da postanu javne ličnosti da bi se pojavljivale. Nije to zanimanje da budu naše ćerke. Ona su najnormalnija djeca.
Jedna od najljepših žena svijeta, Monika Beluči uvijek je jasno iznosila svoje stavove. Sada ima 57. godina ali se ne plašili starenja jer je to kako kaže prirodan proces.
“Postoji toliko žena koje se osjećaju slobodno da stare na drugačiji način,’ rekla je Monika u novom intervjuu za magazin Sunday Times Style.
Kada smo mladi imamo đavolsku ljepotu, što je sasvim prirodno, ali se moramo nositi i sa starošću, jer život ide dalje – rekla je glumica.
A, tokom svoje posjete filmskom festivalu u San Sebastijanu u septembru 2017. na pitanje koliko ljepota može pomoći u poslu kojim se bavi lijepa Italijanka je ovako odgovorila .
“Ljepota može pomoći, ali istinska ljepota je stanje uma: ako nisi lijepa iznutra, teško da ćeš biti spolja.”
Glumica i bivši model smatra predrasudama mišljenja da žene ne može biti lijepa nakon 50-te godine.
“Mislim da je sada život mnogo duži, za muškarce i za žene, i da imamo puno više vremena pred nama; ljepota nije stvar starosti, postoje lijepe žene u svim dobima, a kada mladost prođe, postoji još jedna vrsta ljepote koja mi je mnogo interesantnija”.
Vedrana Rudan jedna od najčitanijih autorki u regionu. Ovaj put, prenosimo vam jednu njenu kolumnu, napisanu 2017. godine, ali aktuelnu i dan danas, a tiče se udaje ili “kako pronaći muža?”.
Tekst prenosimo u cjelosti:
“Okružena sam očajnicama. Sve su oko trideset i pete. Preklinju me da im nađem muža. S Anom sam bila u Dubrovniku pred deset dana. Na sebi je imala večernju srebrnu haljinu, s prednje strane zatvorena gotovo do grla, uski, dugački rukavi, leđa potpuno gola. Na glavi nekoliko kilograma svoje crne kose. Tamne, velike oči, blještavi zubi, vitka, visoka metar osamdeset, doktorka nauka, trideset i tri godine. Nađite mi muža, nađite mi muža.
S nama je bio moj četvrti muž koji je prije mjesec dana operisao, neuspješno, mrene (katarakta) na oba oka, tako da sam bila pošteđena njegovog slinjenja. Nađite mi muža, nađite mi muža… Nisam s njom mogla otvoreno razgovarati, a i ne da mi se stalno odgovarati na isto pitanje pa, cure, ovaj tekst shvatite kao recept i ne davite me više.
Dakle, do muža, mislim, pravog muža, može doći samo udata žena. I tu je kvaka. Sve te mlade cure žele sebi iz prve naći komada. Greška, greška. Svi oni su ili oženjeni ili pederi i ni jedan od njih ne pada na neudane cure. Kod kuće već imaju ženu, neki i dijete, mlada cura želi brak i bebu i pelene i noćno vrištanje, od nje treba bježati brže nego od vlastite djece.
Zato se, drage moje, prije nego nađete muža, morate udati. Za prvoga ko naleti. Nije bitno je li pametan, lijep ili bogat. Udata žena šalje poruku koju svi mužjaci vrlo dobro kuže. Ja sam njegovom udu na milost i nemilost dana, meni niko ne treba, ja sam zauzeta.
Ha, pomisli svaki oženjeni muškarac u vašoj blizini, ti samo misliš da je njegov ud, kako smo nekad u mračini govorili, dom kulture sa vodoskokom. Nije, srce, nije. Ja ću ti pokazati što je ud, što je udina, je****. Jedan kres s vremena na vrijeme neće ubiti ni tebe ni mene. Ti udata, ja oženjen…
To, moje cure, to! Kad ga zgrabite, kao udata žena moći ćete birati jer ne šaljete okolo poziv očajnice, tražim muško, muško mi dajte, muža oću, obrađujte ga polako. U svakoj hotelskoj, motelskoj ili nekoj trećoj sobi dajte sve od sebe. Ponekad ne dajte nego mu kukajte, vaš je život dolina suza, niste vi znale dok njega niste upoznale što je s***, baš vam je žao što se morate na brzinu obući i otići mužu spremiti hobotnicu na bijelom, kiselom grožđu u sosu od paradajza. Morate mu dati do znanja da osim što se dobro j***e, još bolje kuvate.
”Spavaš li ti s njim otkako si sa mnom?” ”Naravno da ne, ljubavi, kad se riješim tvoga ku**a otići ću pravo u samostan.” ”Kako to misliš, kad se riješiš moga ku**a? Ko govori o rešavanju?” ”Zlato”, oči vam moraju biti pune suza, dobro je u kupatilu u oči prije razgovora štrcnuti nekoliko vještačkih suza koje jesu suze ali ne izazivaju crvenilo očiju, ”ovo ne može trajati dovjeka. Osjećam kako se zaljubljujem u tebe, a ja sam ipak udata žena.” Nikad i nikad i nikad spomenuti da je on oženjen i da ima dvoje djece. To mora biti njegov problem.
”Zato”, oči se moraju kupati u onim suzama, plava bočica, zaboravila sam kako se zovu, ”moramo prekinuti.” U razvaljena usta uvalite mu jezik, ne preduboko, i nestanite. Ako ne nazove u roku od sedam dana, sve zaboravite i krenite u novi lov. Ako nazove…
Eto, tako ćete naći zgodnog, mladog, uspješnog muža. To ima i svoju dobru i svoju lošu stranu. Dobra je što ćete s ponosom okolo moći govoriti, ovo je moj muž, pokusnog kunića ste ostavili u istoriji gdje mu je i mjesto. Budaletina. Loša strana je što će njegova ostavljena žena vrlo brzo naći ljubavnika, muškarci padaju na razvedene, pa će vam njegova djeca upropastiti svaki vikend, o alimentaciji, kupovanju patika i plaćanju ortodonta da se ne govori.
Želim reći. Mlade ste, lijepe ste, obrazovane ste, pametne ste, koji će vam ku**c muž, muškarac u punoj snazi i ljepoti? Nađite nekog djedicu koji će moći platiti vaše lude snove, haljine, cipele, torbe i putovanja. Prije nego mu se nasmiješite svakako provjeriti sve njegove vlasničke listove. Nakon mjesec ili tri ubaciti mu u čaj od lipe tri vijagre, testament neka vam sastavi ljubavnik.
Muškarci, pravi muškarci, oženjeni muškarci, uspješni muškarci, potpuno su ludi samo za udovicama. Njihov status sve govori: udaju neću, samo ud hoću!
Kužite, cure? Idealan muškarac je mrtav muškarac.”
Holivudska zvijezda Majkl Šin (52) rekao je da postaje “neprofitni glumac” jer da sve što zaradi daje u dobrotvorne svrhe. Glumac i aktivista rekao je da je orzganizovanje Svjetskog prvenstva za beskućnike u Kardifu 2019. godine bilo prekretnica za njega.
Ovu odluku glumac je donio nakon što je finansiranje njegovog projekta od 2 miliona funti propalo u posljednjem trenutku. Tada se Šin vratio u rodni Vels, i prodao sopstvene kuće kako bi uspio da pokrije troškove.
“Imao sam kuću u Americi i kuću ovdje i uradio sam ono što sam morao. Bilo je strašno i nevjerovatno stresno. Plaćaću to još dugo. Ali kada sam prešao na drugu stranu, shvatio sam da mogu da uradim takve stvari, i da ako nastavim da radim i zarađujem, to me neće upropastiti”, rekao je on za “Big Issue”.
On će nastaviti da koristi novac koji zaradi glumom za finansiranje više projekata. Već je, primjera radi, obećao 50.000 funti tokom pet godina za finansiranje stipendija velškim studentima kako bi mogli da upišu Univerzitet Oksford.
Bred Pit, važi za najboljeg holivudskog glumca za kojim mnoge pripadnice ljepšeg pola uzdišu. Iako ga svi znaju pod imenom Bred, njegovo pravo ime je sasvim drugačije.
On se zapravo zove Vilijam Bredli Pit, po svom ocu Vilijamu Alvinu Pitu. Bred mu je samo nadimak od srednjeg imena, a kada je počeo da gradi svoju glumačku karijeru odlučio je da se predstavlja pod imenom Bred, jer je smatrao da će ga publika, ali i čelni ljudi filmske industrije lakše upamtiti pod skraćenim imenom.
“Uvijek sam se žalio da u južnom Misuriju ne postoji akademija za film, i palo mi je na pamet da mogu da odem do nje, pa sam bukvalno spakovao auto. Nisam diplomirao”, rekao je Pit na Međunarodnom filmskom festivalu u Santa Barbari. (Magazin Novosti
Trinaesti Međunarodni humanitarni Božićni bazar održan je u tržnom centru Delta City. Kao i svake godine do sada na ovom humanitarnom događaju koji organizuju Međunarodni klub žena mogli su da kupe najrazličitiji kolači, probaju vina, da se uživa u ukusima raznih jela koja su pripremili predstavnici ambasada ali i drugi koji su željeli da im se pridruže u ovom humanitarnom događaju.
Prazničko raspoloženje uljepšalo je i prisustvo Jasminke Krivokapić, supruge aktuelnog predsjednika vlade Zdravka Krivokapića, koja je otvorila Božićni bazar.
Gospođa Krivokapić za ovu priliku izabrala jednostavnu bež haljinu, princez kroja sa diskretnim crnim detaljima uz koju je lijepo pristajala crna torbica. Svoj izgled upotpunila je neupadljivom šminkom i kosom pokupljenom u neobaveznu punđu, pa je njen izgled sasvim bio je u duhu događaja koji je otvorila.
Nenaviklim da supruge visokih državnih funkcionera učestvuju u humanitarnim događajima a još manje da ih same organizuju pojava Jasminke Krivokapić probudila je nadu da će sličnih događaja biti više.
Jasmina Krivokapić nakon pozdravnog govora posjetila je štandove i kupovinom proizvoda pridružila se ostalim građanima koji su na ovaj način donirali sredstva i tako postali dio ovog lijepog humanitarnog događaja.
Film o muzičkoj legendi Tomi Zdravkoviću, koji prikazuje njegove početke i vrhunac slave, njegove ljubavi koje su bile inspiracija za neke od najvećih hitova, film o Tomi boemu, po ponašanju i u duši, bilježi rekordnu gledanost u Crnoj Gori, ali i širom regiona. Uspjeh filma Toma fenomen je kojim se bave mediji i filmski kritičari, pokušavajući da najbolje predstave ono što je probudilo toliko interesovanje i reakcije publike. Svi su saglasni da su emocije ključni faktor. A, tome je doprinijela i glavna junakinja filma Tamara Dragičević, koja je ostvarila upečatljivu glumačku kreaciju u ulozi poznate pjevačice Silvane Armenulić.
Toma bilježi rekordnu gledanost, da li ste mogli naslutiti takvo interesovanje? Publika nastavlja da živi film i poslije projekcije, ima potrebu da dijeli doživljaj sa drugima, da se smije i plače, čini se da je postao više od samog filma. Da li i Vi dijelite to mišljenje? Šta je izazvalo takve reakcije i emocije publike? – Da, to je najinteresantnije u vezi s filmom, i to niko nije mogao da predvidi. Film sam pogledala prije premijere dok je još bio u obradi i postprodukciji, i znala sam da će ga publika obožavati. Međutim, nisam mogla ni da slutim da će prerasti u fenomen. Da li je to do samog ovog trenutka, ili zato što zaista dira u dušu i tiče se svih nas… Film nije samo priča o Tomi, to je priča o prijateljstvu, o ljubavi, i prošlim vremenima, kojih više neće biti, nekim starim vrijednostima… I Tomina muzika koja je veoma bitna u filmu. Muzika koju su sada prigrlile i mlađe generacije. Ponovo se slušaju njegove pjesme i to sa pojačanim emocijama. Uspjehu filma je doprinijela i Vaša glumačka kreacija, da li Silvanu smatrate životnom ulogom? Koje tačke prepoznavanja imate sa njom? I koliko je bio teret igrati stvaran lik, za koji se vežu određene predstave, sjećanja, mišljenja? – Nekome prava uloga dođe na početku karijere, a nekome kasnije. Ja sam imala sreću da to bude u pravo vrijeme za mene. Bila sam spremna za nju. Uloga Silvane je bila prava za mene i u potpunosti mi je “legla”. Potpuno je drugačija od onoga što sam do sada igrala. Ovo je najveće i najznačajnije u mojoj karijeri. Toga sam bila svjesna i kada je uslijedio poziv. Iznenadio me je i oduševio, a kasnije sam prestala da mislim o tome. Bila sam potpuno usredsrijeđena na snimanje, da se što bolje osjećam u toj ulozi, da se što više približim Silvani, a da zadržim sebe i dam svoj pečat. Nisam željela da to bude imitacija, to niko od nas koji igramo pjevače u filmu nije radio. Za sve nas je to bio veoma zahtjevan zadatak, jer je velika bila odgovornost. To su ličnosti koje ljudi vole, o čijim životima mnogo znaju, to su upečatljive karijere i sudbine. Sve je to trebalo provući kroz sebe, dati romantičnu notu, a da bude sve realno.
I Vaš suprug Petar Benčina ostvario je divnu ulogu u filmu, tumači lik doktora Tome Zdravkovića. I bračno i profesionalno ste veoma vezani. Da li uspijevate da postavite jasne granice između poslovnog i privatnog, ili je sve to isprepletano? – Moramo da imamo otklon od posla kada smo kod kuće, zbog obaveza, djece, organizacije. U našem životu su to prioriteti – djeca i porodica. Naravno da o poslu pričamo, komentarišemo, da dijelimo iskustva. Međutim, ne pričamo samo o tome, imamo i velike porodice, braće, sestre, dvoje djece, prijatelje koje nisu iz ovog posla i to nam sve dođe kao ventil.
Osim što ste jedan od najljepših glumačkih parova, važite i za jedan od najskladnijih. A kakvi ste kao roditelji, koje zajedničke vrijednosti dijelite u vaspitanju vaše djece Staše i Lazara? – Petar i ja smo veoma slično vaspitavani, a to je da cijenimo i razvijamo skromnost, postojanje empatije. To nam je bilo veoma važno da prenesemo na njih još od kada su bili mali. Od odnosa prema drugim ljudima, prijateljima, bakama, dekama, kućnim ljubimacima. Trudimo se da u našim odnosima ima mnogo nježnosti, ljubavi i posvećenosti. Bavimo se djecom, ništa se ne podrazumijeva. O svemu se priča i sve se djeci objasni. To je veoma važno. Sve polazi od kuće. Vaspitanje je kompleksna tema. Bitno je biti prisutan u njihovom odrastanju i pratiti djecu. Čak i kada nastupe ovakvi periodi, kada imamo mnogo obaveza oko pozorišta, snimanja, filma, intervjua koje moramo da obavimo, kada smo sa njima, koliko god to bilo, mi smo im sto odsto posvećeni.
Nakon što je istaknuti pjevač narodne muzike Zoran Kalezić prije nekoliko dana operisan je u KC Crne Gore smogao je snage da otkrije kako se osjeća poslije operacije.
– Oporavak teče dosta bolno. Sutra idem na konzilijum u Nikšiću, na specijalizovanu kliniku za plućne bolesti “Brezovnik”. Da vidimo da li će biti hemoterapija i koja vrsta liječenja slijedi kazao je prije tri dana Kalezić za “Novosti”.
On je kazao od operacije nije dobio ono što je želio i što su ljekari hteli.
– Uzeli su nalaz koji će da posluži za pravu dijagnostiku. Nije se moglo ustanoviti koja je vrsta kancera, ali sad su to dobili, pa ćemo da vidimo šta i kako. Mučno je i teško, ali kad razgovaram sa novinarima, pomislim na milione drugih ljudi. Javi se griža savesti – šta sad imam ja tu da kukumavčim, kada je toliko njih bolesno i bespomoćno.
Čovjek koji je više od 50 godina prisutan na muzičkoj sceni kazao je i da“ teško čovjek prihvati da to treba sve da stane“
-Teško čovjek prihvati da to treba sve da stane. Ne znam koliko medicina može, ali borim se kao što sam se borio cijelog života. Imam sreću da je supruga uz mene. Sin Filip je u Americi, ćerka Sandra u Beogradu, ali Irena brine o meni kao o malom detetu. Kad čovjek ima nekog ko mu je posvećen, to je spas. Ne znam šta rade ljudi koji se bore sa bolešću sami, bez tople riječi, bez pogleda. Popravi jastuk, pa vam je dovoljno. Smijeh je nekad dovoljan. Ljudi zaboravljaju da dođe neko vreme u kom se ne može sam. Pa makar i muku podijeliti, i to je nešto
Prvi put nakon tragedije, glumac Alek Boldvin u ekskluzivnom razgovoru sa Džordžom Stefanopulosom, novinarom televizije ABC news, dao je odgovore na pitanja koja javnost postavlja kada od kada je na snimanju filma upucao direktorku fotografije Galinu Hačins.
U emotivnoj ispovesti koju će gledaoci moći da vide sjutra na TV ABC news, Alek se osvrnuo na nastradalu koleginicu.
– Voljeli su je svi koji su radili sa njom, voljeli su je i divili su joj se. Čak i sad, teško mi je da povjerujem, ne djeluje mi moguće da se to desllo.
– Kako je ovo moglo da se dogodi?, glasi pitanje novinara, a njegov odgovor ostavio je ljude u čudu i izazvao brojne reakcije.
Ana Bekuta neutješna je poslije smrti partnera Milutina Mrkonjića, koji je u 79. godini preminuo na Kardiovaskularnoj klinici Dedinje.
O svom izabraniku uvijek je pričala u superlativu i sa „leptirićima“ u stomaku. Pored sina i unuka, Milutin joj je bio najveća životna podrška, ali i glas razuma.
Poznata pjevačica oprostila se od svoje velike ljubavi čituljom koju potpisuje upravo sa sinom Igorom i unucima Sonjom i Brankom.
“Bio si otac svakom djetetu koje si sreo. Za nas si bio najbolji partner, saputnik, otac i djeda. Zauvijek ćemo pamtiti život koji smo živjeli s tobom. Hvala ti na ljubavi, strpljenju i radosti koju si nam pružao. Volimo te vječno i u vječnosti”.
Pjevač Bojan Marović iznio je nepoznate detalje svog privatnog života. Pjevaču se, kada je imao 16 godina, ubio otac, a sada je o tome otvorio dušu.
Marović je otkrio i da je zaplakao kada je pobedio na festivalu “Sunčane skale” jer otac nije bio tu da ga čuje, a onda ispričao i kako je izgledao njegov muzički početak i selidba u Beograd u emisiji “Preživeli” na K1.
“U Beograd sam došao 2003. godine, imao sam ugovor sa producentskom kućom. Na svim mogućim tržnim centrima je bio moj poster, ljudi su me saleti na ulici, bio sam najtraženiji izvođač, a nisam imao dinara u džepu. Sjećam se, dođem sa nastupa i kažu mi sjutra ćemo ti dati novac i nikad ga ne dobijem. Kasnio sam da platim kiriju, zagrijevao sam bajat hljeb toliko puta da bi se zapalio u mikrotalasnoj. Sjećam se da sam imao tri mjeseca oko 40 nastupa, jedan za drugim, a završio sam tako što sam jeo ostatke sendviča drugog čovjeka”, pričao je Bojan, pa nastavio:
“Dešavalo se da se probudim ujutru i nemam od čega da kupim doručak. Onda izađem na ulicu i ljudi se slikaju sa mnom, a ti samo moliš boga da ne sretneš nekoga da moraš da ga pozoveš na kafu, jer nemaš kako da je platiš. Danas se toga ne stidim, jer je to trnje koje je moralo da mi načne kožu i da shvatim da zbog muzike treba krvariti. Tada sam bio ponosan da ovo sve kažem, tek poslije 20 godina sam riješio da ispričam istinu, jer na estradi ne smiješ da ćutiš. Oduvijek sam se razlikovao od estrade i zato i nisam za šoubiznis. Samo sam želio da budem jedan običan momak iz kraja i danas se tako ponašam. Nikad nisam žudio za skupim stanovima, kolima, već sam želio da imam novca da bih uložio u muziku. Nikad se nisam bahatio, jer sam tako vaspitan. Tad na početku nisam želio da sjedim po kafićima, nisam izlazio u grad, na nastupe sam nosio knjige, to me je držalo budnim i trezvenim, a ne estradne priče. E to me je na kraju i koštalo i zato sam bio toliko puta opljačkan od strane menadžera.”
Bojan je otkrio kako niko nije vjerovao u njegov uspjeh, i da su mu čak sa “Sunčanih skala” poručili da je njegova pjesma glupa.
“Prvo su me odbili za festival, rekli da je pjesma jako glupa. Međutim 10 dana pred festival su me opet pozvali i rekli da sam prošao. Mama me je odvela na pijacu kod jednog lika koji je valjao italijansku robu i tu sam se obukao. Samo sam joj rekao: ‘Budu li se ljudi sprdali sa ovim što si mi kupila, stvarno ću da se iselim iz Podgorice od sramote’. Prvo nisam ni htio da idem, te sam u posljednjem trenutku prevagnuo. Sio sam na autobus sa svega 15 evra u džepu i otišao za Herceg Novi. Tamo su me naravno dočekali kao klasičnog balavca, nisu ni imali sobu do posljednjeg trenutka za mene. Međutim, kad sam odradio probu, znao sam da ću pobijediti i tako je i bilo”, rekao je pjevač u emisiji “Preživeli”.
Najbolji teniser svijeta Novak Đoković i ranije je naglašavao da Nikoli Tesli dugujemo mnogo, jer bez njegovih izuma danas naš život ne bi bio moguć u ovom savremenom značenju. Sada je Đoković citirao genijalnog naučnika u vezi bolesti.
“Bolest dolazi zbog mislenog pada”, napisao je Novak na svom Instagram nalogu. “Čovjek treba da bude sam svoj ljekar. Ako nije tih iznutra, onda mu uzalud svi ljekovi i najbolji ljekari. Podsvjest modernog čovjeka je uzburkana kao nemirni okean sa velikim olujnim talasima.Podsvjest prepuna utisaka čini da duša bude nemirna. Emocije tada ključaju poput erupcije vulkana. Bez rada na emocijama, duhovnost je samo kula od karata. A šta je čovjek bez mira u duši? Odvojen od božije blagodati, pokušava da uzaludno pronađe utjehu u materijalnim stvarima. Tamo utjehe nema, to je rupa bez dna. Još, još, daj još i na kraju ponovo praznina.
Kada duša postane mirno more, bonaca, tada počinje isceljenje. Zapamtite to, to je zlatno pravilo. Izvor većina bolesti je u duhu, zato duh može da pobijedi većinu bolesti”, napisao je Đoković citiravši Nikolu Teslu.
Beogradska premijera serije “Besa” održana je sinoć u Kombank dvorani, a glavni junak ove kriminalističke serije kaže da je fokus druge sezone porodica.
On je za naš portal otkrio detalje “Bese”, ali i progovorio o sinu Danilu kojeg je dobio u braku sa crnogorskom glumicom Marijom Bergam.
Nenad Knežević Knez posvećen je otac svojim ćerkama – starijoj Kseniji i mlađoj Andrei. Dok je javnost dobro upoznala popularnu “uraganku” o Andrei se ne zna mnogo toga.
Ćerka Nenada Kneževića Kneza i te kako podsjeća sa svoju stariju sestru Kseniju, ima 22 godine i ne eksponira se u javnosti sudeći po tome da nije javna ličnost.
Ipak, Andrea je aktivna na društvenim mrežama, gdje nerijetko objavljuje interesantne fotografije koje privlače dosta pažnje. Ona je stasala u pravu mladu damu, koja je umjetnička duša, što se najbolje vidi kroz njene fotografije.
Ponosni tata Nenad svojevremeno je ispričao kakav odnos ima sa obje ćerke, te i koje obaveze moraju da ispunjavaju, kao i šta moraju da poštuju.
“Uvijek sam ih podržavao u svemu. Naravno, one znaju da budu i pomalo nestašne, kao i sva djeca, ali su i veoma odgovorne. Ono što ja zahtijevam od njih to je da mi se uvijek jave, gdje god da su i sa kim god da su. Šta god… samo da mi kažu: “Tu smo. Dobro smo”. Pored toga, one imaju obaveze koje moraju da završe, tako su vaspitane. A ja sam im podrška u svemu što rade. One prate neke svoje instikte, a ako ja na bilo koji način mogu da im pomognem, tu sam”, ispričao je jednom prilikom Knez za “Story” .
Udisajući duh Skadarlije i uživajući u njenim čarima sreli smo slavuja koji i dok ćuti dušom pjeva Merimu Njegomir, sinonim za damu i velikog muzičkog umjetnika. Kao i uvijek spremna za prijatnu saradnju, svojim toplim riječima otkrila nam je detalje iz privatnog života. Na pitanje da li vjeruje u ljubav na prvi pogled odgovorila je afirmativno:
– To je poznato i iz romana i iz života da takve situacije postoje.
Ova dama raskošnog glasa ima četvoro djece ćerke Milicu, Jelenu i Ljubicu, te sina Marka.
Čemu je učili kćerke kakve da budu u socijalnim i ljubavnim kontaktima, da li im je sugerisali ukoliko su od nje zatražile savjet i ukoliko su imali izvjesne dileme, Merima ističe da nasljednici uprkos savjetima urade po svome.
– Oni će svakako uraditi onako kako smatraju da je za njih najbolje baš kao što smo to i mi činili kada smo dobijali savjete od naših roditelja. Smatra da je neispravno kada roditelji žive u uvjerenju da oni najbolje znaju šta je najbolje za njihovog sina ili kćeru. Smatra da djeca sama nađu svoj put i da možda čuju ono što smo rekli ali ipak urade po svome kao i da svako ima svoj put na koji ne treba stajati nikom- kaže Merima.
Ona je poručila da svako treba da sluša svoje srce jer je to najbolji put da se ne bi čovjek pokajao.
– Knjigu Suzane Tamarov “Idi kuda te srce vodi”, smatra odličnim štivom koje treba pročitati- naglasila je ona.
Na pitanje koliko joj je ljubav pokretač bila u životu Merima kaže:
– Najstrašnije za čovjeka je raditi posao koji ne voli. Srećan je onaj koji radi posao koji voli. Onda je sve lakše. Tada je lakše i porodicu dići i napraviti nešto u životu, napraviti uspjeh. Mislim da je ljubav najvažnija čovjeku.
Pjevačica Merima Njegomir preminula je u 69. godini. Ovu informaciju je kroz suze potvrdila njena ćerka Ljubica.
– Tačno je – kratko je rekla za Pink.rs.
Snimila je više od 25 albuma i otpjevala neke od bezvremenskih hitova kao što su „Ivanova korita“, „Ruzmarin“, „Zbog tebe“ i mnoge druge.
Pjesma „Ivanova korita“ koju je Merima snimila 2001. godine na izuzetno tih i nenametljiv način postala je veliki hit, što je vrlo neobično. Iako je pjevačica nastavila da snima pjesme i albume, posliie te 2001. godine, nijedna pjesma nije uspjela da nadmaši popularnost „Ivanovih korita“.
Na muzičkoj sceni Zoran Kalezić je preko 50 godina. Taj jubilej je svojevremeno proslavio nizom solističkih koncerata u Crnoj Gori. Prvi koncert je održao u zavičajnom gradu Danilovgradu a, završni u Beogradu u prepunom Sava Centru
U svojoj blistavoj karijeri prodao je 20 miliona nosača zvuka. Svojim glasom i emocijama kojima je bojio pjesme dopirao je do srca miliona ljudi širom nekadašnje Juge ali i šire.
Veliki umjetnik svoj hit “Jednoj ženi koje nema više” posvetio je Silvani Armenulić koja mu je pomogla na početku njegove muzičke karijere. Pjesma je nastala na neobičan način.
Te 1976. Zoran ulazi u jednu beogradsku kafanu, pjevačica pjeva “Noćas mi srce pati”. Gosti uživaju, a Zoran jeca. Uspomene na Silvanu naviru, pretvaraju se u stihove. Zoran traži od konobara salvetu i na tom komadiću papira napiše stihove.
Čekao je da prođu dvije godine. Nije želio da iko pomisli da komercijalizuje Silvaninu smrt. Tek poslije dvije godine otišao je na Ilidžanski festival 78. godine. Ni tada nikome nije progovorio ni riječi da je pjesmu posvetio Silvani čak ni kada je osvojio prvoprvu nagradu na tom festivalu.
Tek kasnije Zoran će povjeriti da je pjesmu posvetio Silvani, pjevačici koja je imala snažan uticaj na njegovu karijeru i za koju je Zoran rekao:
-Bila je velika dama, lafica, izvanredan pjevač. Takva osoba se rađa jednom u 100 godina kazao je ranije za medije Kalezić.
I dok film „Toma“ obara sve rekaorde gledanosti u bioskopima širom regiona na Jutjub kanalu Moje Braničevo postavljen je rijedak snimak legendarnih Silvane Armenulić i Tome Zdravkovića, a sa njima je u ekipi bio o Borislav Drljača.
Na snimku se vidi Silvana Armenulić u društvu Tome Zdravkovića na svečanom dočeku koji su im organizovali lokalni organizatori skupa 1972. U to vrijeme, Toma i Bora su još uvijek bili pjevači čija je karijera išla uzlaznom putanjom a, Silvana je bila na vrhuncu slave.
To je bilo vrijeme kada je Toma bio gost na svakom Silvaninom koncertu i kada je još uvijek imao koliko toliko normalno ponašanje. Silvana je, inače, pokušavala da utiče na njega i spriječi ga od poroka u koje je sve dublje zalazio. Čak mu je kupovala i odijela. Na kraju je odustala…. U svoju ekipu je počela voditi Zorana Kalezića, Mehu Puzića, Žiku Nikolića, Muhaema Serbezovskog, te svoju sestru Mirjanu Bajraktarević.
Dolazak Silvane i Tome, te još nekih zvijezda u februaru 72. godine, u Braničevo je bio događaj koji prepričavaju generacije. Program se održavao u okviru manifestacije “Karavan Večernjih novosti”, tada najtiražnijeg dnevnog lista u Jugoslaviji. Kalendar sa Silvanom te godine štampan je u tiražu od pola miliona primjeraka i nikada ga niko nije oborio.
Džordž Kluni je dugo važio za najpoželjnijeg holivudskog neženju. U julu 2013. godine prekinuo je dvogodišnju vezu sa Stejsi Kibler. Tada 52-godišnjak, iza sebe je imao četverogodišnji brak s Talijom Balsam, i sebe više nije video u apsolutno nikakvoj bračnoj zajednici. A onda je sreo atraktivnu Amal Alamudin i preko noći sve se promijenilo. Uslijedilo je romantično vjenčanje u Italiji a, 2017. postali su roditelji blizanaca.
Šta ga je tačno “slomilo” da promijeni mišljenje o braku Kluni, koji je u maju proslavio 60 rođendan, otkrio je u emisiji podkasta „WTF” voditelju Marku Maronu.
„Slušajte, ja uopšte nisam hteo da se ženim. Nisam htio djecu. A onda sam upoznao ovo nestvarno biće. Ušla je u moj život i bio sam očaran, od samog starta. I odmah sam znao, čim sam je upoznao, da više nikad ništa neće biti isto kazao je Kluni.
Legendarnom pjevaču Zoranu Kaleziću koji je obolio od karcinoma pluća poruke podrške stižu sa svih strana. Pored porodice koja je danonoćno uz njega ohrabrenje mu pružaju prijatelji, ljubitelji njegovih pjesama ali i muzičari.
Jednu od takvih poruka ohrabrenja uputila mu je i diva crnogorske izvorne i narodne muzike Branka Šćepanović. Ona je uz zajedničku fotografiju sa Kalezićem napisala:
Zoki moj
Jedva čekam da ponovo zapjevamo jer znam da ovo što sada preživljavaš ostaje iza tebe❤
Glumica Sara Džesika Parker (56), koja će ulogu Keri Bredšo ponoviti u nastavku serije čuvene serije “Seks i grada”, koji se ponovo snima nakon 24 godine puze u intervjuu za Vog odgovorila je na kritike onima koji su ismijevali povratak likova u predstojećoj seriji “And Just Like That” na HBO Maks, samo zbog toga što su stariji.
“Toliko je mizoginih komentara u vezi sa našim izgledom, što se nikada ne bi dogodilo da je u pitanju muškarac”, rekla je Sara Džesika Parker.
Ona je kazala i da zna kako sada izgleda.
“Znam kako izgledam. Nemam izbora. Šta da radim po tom pitanju? Da prestanem da starim? Da nestanem?”
Nakon što je ostavila Keri Bredšou iza sebe, Sara Džesika Parker je nastavila svoju filmsku karijeru, glumeći u filmovima kao što su “The Family Stone” i “Failure to Launch”. Takođe, vratila na pozornicu (gdje je i započela), glumeći u filmu “Kako uspjeti u poslu bez stvarnog pokušaja” zajedno sa svojim budućim suprugom Metju Broderikom Broderikom sa kojim je 25 godina u braku i sa kojim ima troje djece.
Glumica koju je slavu stekla ulogom Keri Bredšou u planetarno popularnoj seriji “Seks i grad”, za koju je osvojila dvije Emi nagrade i četiri Zlatna globusa takoođe je iskoristila svoj status modne ikone kreirajući liniju odjeće pod nazivom BITTEN za Steve & Barry’s i kolekciju cipela za Nordstrom pod nazivom SJP Collection.
Olivera Balašević,supruga legendarnog kantautora Đorđa Balaševića koji je preminuo u februaru ove godine, nedavno je izazvala broje reakcije javnosti kada je sa svog Instagram profila obrisala sve Đoleteove fotografije. Autorka knjige „Planeta Dvorište“, sada je na fejsbuku objasnila čega je vratila i svoje djevojačko prezime.
-Na omotu knjige koja je povod mog oglašavanja, pojavljuje se i prezime Savić, moje devojačko, a životno prezime moje majke, koje me je čuvalo u godinama prepričanim na stranicama koje slijede…
Stavila sam ga tu iz poštovanja, umjesto posvete, a pomalo i iz sujeverja, ne baš kao zečiju šapu, prije kao krilo anđelka koji je tako savjesno bdio nad jednim kućerkom kraj Begeja…
Nema dakle nikakvog skandala, čak ni misterije oko toga, niti ičega što bi moglo da konkuriše „zadrugarima“ i koroni u medijima, u rijetkim preostalim novinama, i na takozvanim portalima. Kad te zadesi da iz nekog razlog postaneš takozvana „javna ličnost“, najčešće te poistovete sa „javnom svojinom“, pa te tako i tretiraju. Prosto mi lakne kad vidim da nigdje niko ništa nije objavio o mojoj djeci, mojoj porodici, pa samim tim ni o meni, ili u krajnjem nedostatku tema i ovoj knjizi. Istina je da se objavljivanje vijesti svelo uglavnom na prenošenje sa nečijih ličnih objava na društvenim mrežama, ali i tu dolazi do silnih slučajnih i namjernih grešaka, malo iz aljkavosti, malo više iz zlobe…napisala je Olivera.
Miloš Bioković je prije par doputovao u Podgoricu kako bi sa svojim kolegom, glumcem Miodragom Radonjićem prisustvovao premijeri filma „Južni vetar“ koji obara sve rekorde gledanosti u regionu.
Glumca čiji je dolazak izazvao neviđeno intertesovanje pretežno mlađe publike koja ga je dočekala ispred podgoričkog bioskopa Sinepleks u TC ,,Delta city” u intervjuu za rusko izdanje magazina „Hello“ govorio je o svom detinjstvu i odrastanju ali i o poslu kojim se bavi.
„Kad sam bio dijete, majka i ja smo se selili od mjesta do mjesta, šest ili sedam puta, živjeli u različitim iznajmljenim stanovima. Mama je pokušavala da iznajmi što jeftinije stanove, pa smo najčešće živjeli na periferiji grada. Ponekad smo uspijevali da nađemo nešto bliže njenom poslu (ona je radila u školi), ali je stanarina vremenom rasla, pa smo opet morali da tražimo nešto jeftinije. I tek kad sam imao 15 godina, smjestili smo se u sopstveni stan, država nam ga je dodijelila. Ali dobro se sjećam i djedine kuće, nalazi se na sjeveroistoku Srbije, sada tamo živi moj ujak. Sjećam se kako su tamo rasle maline, borovnice, kruške. Ti mirisi i dalje pokreću moja prva sjećanja iz djetinjstva. Najjači od njih je miris borove šume.“
Tridesetdvogodišnji glumac koji je slavu stekao ulogo Aleksandra Tirnanića Tirketa, u filmovima Montevideo, Bog te video! i Montevideo, vidimo se, završio je Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu koju je morao da napusti zbog odlaska u Rusiju.
„Kad sam otišao na snimanje u Rusiju, morao sam da napustim i univerzitet i pozorište (tada sam radio u dva pozorišta odjednom). Nemoguće je raditi oboje, morao sam nešto da žrtvujem. A sada sam se vratio na pozorišnu scenu, nedavno smo radili predstavu „Baal“ po Brehtu. Čini mi se da kada čovjek igra u pozorištu, ima više šanse da nauči nešto novo nego na snimanju filma. Pozorište vam daje vremena za razmišljanje. Ne možete izaći u javnost sa polugotovim rešenjima. U filmu vas montaža može spasiti, ali u pozorištu to nije tako, pred gledaoce možete izaći samo kada ste spremni – rekao je Biković.
Poznati pjevač narodne muzike Zoran Kalezić (71) nedavno se suočio sa teškom dijagnozom. Ljekari su konstatovali da ima rak pluća i predložena mu je hitna operacija. Iako je, kako kaže, imao priliku da se operiše van Crne Gore, pjevač kojiposljednjih nekoliko godina sa suprugom Irenom živi u svojoj kući u okolini Danilovgrada, to je odbio.
„U ponedeljak idem u bolnicu, imam kancer pluća. Imam prijatelje širom svijeta, mogao sam da se operišem bilo gdje. Ali ipak zašto bih se ja, pored naših ljudi i djece koji imaju sličnih problema i koji se liječe ovdje, operisao bilo gdje, zašto bih išao u Cirih, ili negdje drugo“ rekao je za Dan.
Velikan narodne muzike kaže da je svjestan situacije u kojoj se našao.
„ Ja sam svjestan svega i operacije koja me sleduje u utorak, ovim putem želim da dam poštovanje ljekarima, jer im vjerujem da će uraditi sve što je potrebno. Nisam posegao za liječenjem negdje drugdje, jer znam da će dati sve od sebe da mi pomognu. Boli me, jer je našim ljudima tuđe sve ljepše i bolje. Moja želja je bila da iskažem poštovanje prema ljekarima s kojima sam u kontaktu i zahvalan sam im na požrtvovanju. Zadivljen sam i vjerujem više svojim ljudima i spreman sam da im život ponudim — kaže Kalezić.
Umjetnik čije su pjesme ogledalo njegove duše za ljekare imao je samo jednu poruku
„ Vidim da imaju želju da mi pomognu, ali sam im rekao jedno : nemojte me buditi, ako nakon operacije ne budem mogao da pjevam. Moj život je pjesma, ako mi uzmu pjesmu onda bolje da me nema“
Pjevačica Merima Njegomir susrela se sa zdravstvenim problemima, a i sama je potvrdila da se veoma loše osjeća.
– Zdravstveno se osjećam loše, borim se protiv teške bolesti. Sa velikim timom stručnjaka i ljekara nadam se da ću se izboriti sa ovom teškom bolešću… Upotrebljavam svu svoju snagu i sve ono što sam prethodnih godina imala, tu moju energiju i da pokušavam da se izborim. Mnogi su se izborili, nadam se da ću i ja, mislim pozitivno – kaže pjevačica za Pink.rs.
– Uz veliku pomoć i podršku moje djece, kao i prijatelja i kolega koji se javljaju i za koje vidim da me vole, nekako mi ovo lakše pada i nadam se da ću na najbolji način moći da se izborim sa ovim. Šta da kažem… Oboljela sam kao i milioni ljudi što obolevaju u svijetu, pa eto, i mene je pogodilo, nažalost. Ja koja sam uvijek eksplodirala od energije, ali bol se javi i onda ste u stvari, prepušteni sebi i naravno svojima oko sebe, a moje četvoro dece su maksimalno uz mene i bore se zajedno sa mnom, tako da se nadam da ću pobediti sve ovo. Samo mi ostaje borba – zaključuje Merima.
Vijest da je poznata pjevačica narodne muzike Merima Njegomir ozbiljno bolesna i da se navodno bori sa teškim oblikom tumora u trenu je obišla region.
-Merima se ne osjeća dobro. Saznala je da je teško bolesna i to ju je pokosilo. Bori se sa teškim oblikom tumora. Posljednjih mjesec dana pala je u krevet, klonula je i ne ustaje iz postelje. Obilaze je djeca, donose joj namirnice i čiste joj stan, dok se najmlađa kćerka preselila kod nje, kako bi joj bila pri ruci i kako bi joj dala podršku u ovim teškim danima. Teško joj je da objašnjava kakvo joj je zdravstveno stanje, pa izbjegava da sa bilo kim priča –otkrio je izvor
– Ne osjećam se dobro. Ne mogu zaista da pričam, a kamoli tek o toj temi. Puna mi je kuća, tu mi je porodica, uz mene su svi – bilo je sve što je Merima kazala za Pink.rs.
Poznata pjevačica, dobitnica mnogobrojnih nagrada za svoj rad i ponosna majka četvoro djece, juče je napunila 68 godina. Njena kćerka Jelena čestitala joj je rođendan dirljivim riječima. Ona je na svom Tweitter nalogu napisala:
– Ne znam šta bi bilo da me od malena nisi učila da se jedino ljubav deljenjem umnožava. Kako bi bilo da mi nisi u svaku poru usadila da je davanje ujedno i primanje. Kakav bi moj život sada bio da mi svojim životom nisi pokazala da se hrabrost uvek isplati….i da pratim svoje srce kao jedinu putanju. Da nemoguće ne postoji kad postoji jaka volja. Ne znam gde bih bila da nisam rasla uz tvoju snagu. Ali znam da se niko od nas ne bi desio da se ti nisi rodila tog jednog devetog novembra. Srećan rođendan mom najboljem prijatelju. Najboljoj mami na svetu – napisala je Jelena.
Popularni pjevač Sergej Ćetković govorio je nedavno o protekloj godini, usponima, padovima, ali i narednim planovima. Jedan od njih je koncert koji će uskoro biti održan u Beogradu.
Podsjetimo da je pjevač ostao bez oba roditelja, koji su u razmaku od nedjelju dana preminuli od posljedica koronavirusa.
Kaže da se teško miri sa takvim gubitkom, ali je srećan jer je imao takve roditelje uz sebe.
“Teško se čovjek može pomiriti sa takvim gubicima, izgubio sam dobre prijatelje i saradnike. Sa gubitkom najrođenijih i najmilijih, nekako se čovjek nikad ne može pomiriti, ali prosto kao hrišćanin, kao neko ko vjeruje u boga i u život poslije ovog svijeta, saznanje da su sad na boljem mjestu mi nekako olakšava. Oni su evo i sad uz mene, kao i svakog dana. Tako da živiš sa tom boli, ali si srećan jer znaš da si imao dobre roditelje i tu čast i sreću da imaš takve roditelje”, rekao je Ćetković za Blic.
Višedecenijski naučnik radnik Biotehničkog (Poljoprivrednog) instituta, a današnjeg Biotehničkog fakulteta, istaknuti stručnjak u oblasti zaštite bilja, dr Zora Vučinoć preminula je u 78. godini života.
Zora, majka pjevačice Vladane Vučinić, rođena je 18. aprila 1944. u Bitolju (NR Makedonija). Gimnaziju je završila u Skoplju, a Poljoprivredni fakultet, Odsjek za zaštitu bilja u Novom Sadu 1968. godine. Doktorsku disertaciju iz oblasti fitopatologije odbranila je na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu 1991. godine.
U Zavodu za zaštitu bilja Poljoprivrednog instituta počela je da radi 1970. godine, i tu provela cijeli svoj radni vijek do odlaska u penziju 2009. godine. Kao prva žena u nauci u oblasti zaštite bilja u Crnoj Gori prošla je sva istraživačka i naučna zvanja, počev od pripravnika, istraživača saradnika / asistenta, preko naučnog saradnika i višeg naučnog saradnika, pa do naučnog savjetnika.
Bila je i član naučnih i organizacionih odbora većeg broja nacionalnih i međunarodnih naučnih i stručnih simpozijuma i kongresa.
Dr Zora Vučinić je tokom četiri decenije rada ostavila neizbrisiv trag u sveukupnom razvoju poljoprivredne nauke u Crnoj Gori i institucije u kojoj je provela svoj radni vijek. Njena vrata bila su otvorena za svakoga, kome je trebao razgovor, savjet, podrška, a naročito za mlade ljude i po tome će ostati upamćena među svima nama koji radimo u ovoj instituciji kazale se njene kolege.
Tokom radnog vijeka dr Zora Vučinić je obavljala brojne funkcije. Među kolegama zaštitarima na prostoru nekadašnje Jugoslavije bila je visoko poštovana i cijenjena, ne samo zbog stručnih i naučnih kvalifikacija nego i zbog svoje plemenitosti i ljudskosti na koju niko nije mogao ostati ravnodušan.
Atraktivna crnka Ivana Malić, osvojila je srce šarmantnom glumcu Milošu Bikoviću.
On je Ivanu predstavio domaćoj publici sinoć tokom premijere filma “Južni vjetar, ubrzanje”.
Ivana je po zanimanju pravnica i već neko vrijeme živi u Beogradu, a upoznali su ih zajednički prijatelji.
Osim toga, Ivana nikoga ne ostavlja ravnodušnim ni svojim odjevnim izdanjima, te se može zaključiti da nova djevojka poznatog glumica itekako ima ukusa i stila.
Podsjetimo, glumac Miloš Biković sinoć se pojavio na premijeri filma “Južni Vetar” u kojem glumi lik Petra Maraša. Pred samu projekciju filma u “Kombank dvorani”, poznati srpski glumac izjavio je da se raduje što publika konačno ima priliku da ga vidi.
Sloboda Mićalović u avgustu je proslavila jubilarni 40. rođendan, a sada je otvoreno pričala o tome šta je naučila i kako godine utiču na nju
“Mislila sam da će se nešto bitno promijeniti, ali se zaista dobro osjećam. Živim sada za sada. Ne razmišljam o onome iza ili onome sjutra, već sam potpuno u ovom trenutku. Naučila sam da upijam ljude oko sebe, da zapamtim trenutak u kome sam. Uvijek sam mislila da ljepota predstavlja skup raznih stvari: obrazovanja, zadovoljstva sopstvenim životom, izborima koje smo napravili. Ukoliko su bili loši, važno je da sebi pružiš mogućnost da ih oprostiš. Što se izgleda tiče, naslijedila sam crte lica, pa i kožu, ali na njoj je često vrlo jaka filmska i televizijska šminka, nekad i po 12 sati ili duže. Nemamo mi ni produkcijski luksuz, ni vremena da više puta dnevno skinemo kompletnu šminku da bi se lice odmorilo“, istakla je Sloboda.
Za njen mladalački izgled nije zaslužan botoks, s obzirom na to da se na njenom licu jasno vidi mimika.
„Često mi kažu „bilo bi dobro da ga staviš, samo malo“, ali u nekim scenama moram da se naljutim. (smijeh) Ne mogu se ljutiti sa licem koje nema mimiku. Ja stvarno volim da imam bore. Kad smo već pomenuli Moniku Beluči, bilo mi je fascinantno što sam vidjela da one na njenom licu zaista postoje. Frustrira me što „moramo da budemo mlade, lijepe, zategnute“. Ne, ne moramo. Moj karakter se mijenja, život me je promijenio i nabolje i na lošije, neke stvari su se desile, pa su ostavile tragove“, objasnila je glumica za Hello.
„Smijalice se ne zovu uzalud tako. Da, želim da ih imam, jer se smijem. Zaista mislim da je došao poslednji trenutak da se odupremo tom „moraš“. Nemam ništa protiv tretmana, bilo da je mezoterapija, PRP ili nešto drugo, ali koža treba da se maže, hrani, da joj se posveti pažnja. Imala sam sreću da mi je filmska šminkerka Cana, koja, nažalost, više nije među živima, još dok sam radila svoj prvi film „Zonu Zamfirovu“ rekla: „Nemoj da ti je palo na pamet da sada, sa dvadeset godina, ne počneš da se njeguješ“. Milena Dravić mi je isto poručila, kao i Danica Maksimović“, priznala je Mićalovićeva.
Kada je riječ o ishrani, ističe da vodi računa, ali nije fanatik.
„Nisam fanatik koji nikada ne pojede nešto slatko ili „brzu hranu“, ali uglavnom se hranim zdravo i treniram tri puta nedeljno. Pijem nevjerovatno mnogo vode jer je moj organizam traži, a volim i čajeve. Ponovo se vraćamo na to da mora sve zajedno. Kada sam snimala film u Kazahstanu, koji je dobio mnoštvo nagrada širom Evrope, vidjela sam da se tamo čaj konzumira u ogromnim količinama i bukvalno uz sve. Kod njih je normalno da se zajedno pije vino i čaj, šampanjac i čaj. Gdje god da odete, vidjećete veliki bokal sa čajem, uglavnom hladnim“, objasnila je glumica.
Glumac Andrija Milošević već sa 16 godina borio se da doprinese bolji život sebi i svojoj porodici. Djetinjstvo je proveo u rodnom Nikšiću, a nakon srednje škole i fakulteta put ga je doveo u Beograd.
– Prvi razred srednje škole sam završio u Podgorici, a na početku druge sam upisao fakultet. Počeo sam da radim sa 16 godina. Imam 25 godina radnog staža. Od početka sam imao želju da privređujem, radim i da se osamostalim – naveo je Andrija u “Sceniranju” na Kurir televiziji.
Kao i za većinu, period devedesetih je bio težak i za njegovu porodicu.
– Meni je majka skupljala šest mjeseci 30 maraka da mi kupi duksericu. Ali nije bilo tragično. Nisam toliko žudio za materijalnim. Svidi ti se nešto kao djetetu, a nemaš za to uslove. Bila je inflascija i rat. Uspjeli smo, otišli smo dalje – istakao je Andrija.
Velika prekretnica u životu, bio je dolazak u Beograd.
– Moj dolazak u Beograd je bio nešto normalno, tada smo bili i jedna država. Ništa nije bilo strašno doći u Beograd, posebno ako si talentovan pa te vole – rekao je Andrija.
Milošević je imao čast i privilegiju da igra i uči od velikih imena jugoslovenskog glumišta.
– Znao sam sve naše glumce. Sa 80 odsto njih sam već igrao do svoje dvadesete godine. Od 16. do 20. godine sam igrao skoro sa svim najvećim jugoslovenskim glumcima – rekao je Anrdija.
Glumac je rekao da je do današnje pozicije došao zahvaljujući ranom početku i velikom radu. Na selu je i ovce čuvao.
Andrija i Sandra Tomić uskoro će se ostvariti kao roditelji.
– To su za mene intimne stvari. Ne komentarišem mnogo. U ovom vremenu u kojem danas živimo gdje je mnogo toga u posljednje vrijeme puno raznih tragedija, kada se čovjek na ličnom planu ostvari i doživi takvu sreću, to mu daje motiv da ide dalje – rekao je Andrija.
Što se tiče promena bebinih pelena, Andrija je rekao da mu to ne predstavlja nikakav problem.
– To je normalna stvar – istakao je Andrija.
Andrijina partnerka Sandra već deset godina je deo njegovog života.
– Ja sam vrlo nekonvencijalan čovjek kada su u pitanju muško-ženski odnosi. Čovjek na kraju krajeva i ne zna kako da priča o tome a da ne ispadne jeftino. Nisam banalan. Mi smo životni ljudi, od krvi i mesa u punom smislu te riječi. Ne pravimo senzicionalizam. Za nas je zdravo i dobro da neke stvari zadržimo za sebe. Još smo i mladi, pa imamo vremena da zaokružimo sve to – naveo je glumac.
Supruga Nebojše Glogovca Milica je govorila o preminulom glumcu, ćerki Sunčici, ali i o svim važnim i zanimljivim stvarima kojima se bavi privatno i profesionalno. – Jako sam ponosna na prezime koje nosim. Ono je i odgovornost i ljubav. Ja sam, inače, Crnogorka, rođena na Cetinju i to uvijek s ponosom ističem, a ovdje se kamufliram naglaskom – ispričala je Milica s osmijehom na „K1“. – U Beograd sam došla da bih studirala, kao što mi iz tih krajeva volimo. Na pitanje Aleksandre Jeftanović i Boška Jakovljevića dokle se stiglo s inicijativom da ulica na Dorćolu ponese ime Nebojše Glogovca, Milica je istakla da je sigurna da će se to desiti. – Inicijativa Jugoslovenskog dramskog pozorišta bila je da Nebojša dobije ulicu i uputili su je Gradu. Mislim da je u toku neka birokratska procedura, nisam upućena, ali sigurna sam da će se to dogoditi jer vjerujem da bi to ljudi voleli. Nastojim da njegov lik i rad odvojim od onoga što smo bili mi, ali naravno da bih bila srećna da ćerki kažem: “Ovo je ulica koja nosi ime tvog tate. To bi bilo lijepo”. On to zaslužuje i sigurna sam da svi mislimo da mu to i pripada. Treba da odnjegujemo bolje i trajnije vrijednosti. On je heroj i legenda, važan primjer mladim ljudima. Bio je to i ostao. Vjerujem da dobra djela žive – ispričala je Milica Glogovac. Otkrila je i da od filmova u kojima je glumio najviše voli „Munje“ i „Kengura“, a od pozorišnih predstava „Hamleta“.
– Hadersfild je uloga potpuno drugačija od njega, ali toj ulozi se diviš. To je bila jedna od njegovih omiljenih uloga – rekla je Milica i dodala da joj je Nebojša uz sve divne stvari ostavio i svoje prijatelje. – Branka Katić mi je vrlo draga i bliska prijateljica. Na imenu za ćerku insistirala je upravo Milica. – Sunčica je 1. oktobra napunila pet godina. Ime joj potpuno odgovara, jer sunce daje život, a ona je moj život. Najljepše je i najteže biti majka. Preselile smo se na Novi Beograd, kraj rijeke, da smo blizu gradu, ali bliže prirodi – kaže Milica i otkriva da je pasionirani sportista.
Pjevačica Ana Nikolić posljednje vrijeme je u centru medijske pažnje zbog ljubavnog života i navoda da je u vezi sa oženjenim čovjekom, koji je zbog nje ostavio porodicu. Međutim, muzička zvijezda je tajanstvena po tom pitanju.
– Nažalost nisam zaljubljena, a voljela bih da jesam. Znaćete kada budem bila, ja to ne krijem, kaže kroz osmijeh i otkriva da planira da manja profesiju.
– Već vidim sebe kroz par godina kao nekog producenta iza kamere, to mi više prija. Nikada nisam ni bila neko ko se trpa da bude u kadru stalno osim kada imam razlog, novu pjesmu ili novi album – kaže Ana.
Pjevačica ovih dana vodi borbu sa ćerkom Tarom, kao i mnoge majke kojima se djeca privikavaju na vrtić, pa otkriva da im ne ide glatko to jutarnje ubjeđivanje za polazak među drugare.
– Tek smo krenuli u vrtić, sada je adaptacija i privikavanje, ali već pruža mali otpor pa se svako jutro objašnjavamo. Danas je izjavila: neću ići ni u vrtić, ni u školu, ni na fakultet. Ja je pitam: jesi li to rekla baki i deki? Ja sam išla u vrtić i obožavala sam ga, i školu i fakultet ali vjerovatno je povukla na tatu – kroz osijmeh kaže Nikolićeva aludirajući na repera Stefana Đurića Rastu.
Na pitanje da li se tate Tarinih drugara u vrtiću okreću za njom, pjevačica odgovara:
-Uglavnom mame dovode djecu, ali svakako su sve to pristojni ljudi.
Ana otkriva i da ćerka ne zna da je ona poznata pjevačica i nada se da će tako ostati.
– Moja Tara nema pojma šta ja radim i sigurno će biti tako dok je u vrtiću, pa i u školi jer smatram da nema potrebe.
Muzička zvijezda bi voljela da dobije film o sebi ali kasnije.
-Za film o mom životu je ranom, meni treba tek neke stvari da se dogode ali ja živim brzo, živjela sam još brže, ima tu mnogo materijala. Moj život može da izrežira samo Tarantino, kroz osijmeh kaže pjevačica koja smatra da je i dalje bivšem suprugu inspiracija.
– Ja sam njegova životna muza i inspiracija.
Za razliku od mnogih pjevača, Ana nije nastupala puno tokom korone, ali se nije ni žalila na finansijsku situaciju.
– Ne nastupam zato što mi je sve to djelovalo usiljeno i što nije situacija za neko veselje. Radim i na još nekim projektima koje ću uskoro objelodaniti, ali za pevanje nije atmosfera. Radiću doček Nove godine, ali ovako ne. Naš posao je da zabavimo ljude, a sada je sve usiljeno, smatra Ana koja ne obraća pažnju ako će joj neko od kolega zamjeriti što smatra da nije vreme za grabljenjem za nastupe:
– Ja o kolegama nikada nisam pričala, postoje neke stvari koje ne mogu da se plate novcema, a to su mir i savjest. Ja sam odlučila da se povučem bez obzira što sam mogla da nastupam svako veče.
Marija Razić godinama unazad gradila je karijeru na RTCG i nekadašnjem IN-u, dok je sada gledaoci imaju prilike da vide kao urednicu Jutarnjeg programa Gradske televizije.
Njenim stopama krenula je i mlađa sestra Milica koja je bila jedno od zašitnih lica Prve televizije. Međutim i Milica kao i Marija već dva mjeseca su dio nove Gradske TV.
Ove šarmante dame, koje su ljepotu, ali i kulturu govora i držanja naslijedile od mame Slavice, koja je bila direktorica Gimnazije u Danilovgradu, imaju i treću sestru Jelenu.
Jelena neodoljivo podseća na Milicu i Mariju, a i ona je dugo godina bila novinarka redakcije kultura dnevnog lista “Vijesti”.
Muzičar Rambo Amadeus najavio je će 21. novembra sa pratećim bendom ‘Fajv Vinetus’ održati koncert u beogradskoj Kombank dvorani, uz primjenu svih epidemioloških mjera, koji će biti i uživo onlajn prenošen za čitav svijet.
Rambo Amadeus je rekao agenciji Tanjug da se ne nada da će skoro biti stvorene redovne okolnosti za održavanje koncerata, i da je njegov povratak u Kombank dvoranu uslijedio poslije dvije godine, jer je “čekao dovoljno”.
“Moj osnovni posao su koncerti, nedostaje mi publika, vjerovatno i ja njima. Dragocjen je osjećaj kad se skupe ljudi sličnog ukusa i senzibiliteta na jedno mjesto. Naravno, pridržavaćemo se najrigoroznijih epidemioloških mjera. Ideja je da se svi osjećamo bezbjedno. Nedopustivo je da kao emancipovani građani doprinosimo širenju zaraze”, naglasio je muzičar.
Rambo je istakao da mu ne pada teško održavanje koncerta uz sadašnje ograničavajuće pandemijske mjere, jer su mu “jasni uzroci i posljedice”.
“Solidaran sam sa ljekarima koji bukvalno umiru na radnim mjestima boreći se sa koronom. Svira mi se pred publikom, makar imali dozvolu da sviramo za samo 50 ljudi”, naglasio je muzičar.
Prema njegovim riječima, svijest da će ga određen broj ljudi pratiti onlajn preko platforme Entrio utiče na pristup svirci, jer “dodaje monumentalnost činjenica da vas gledaju tog trenutka po raznim ćoškovima planete”.
“Takođe, dio moje pažnje ide na ekran – monitor ispred mene na kome se odvija veoma intenzivan čet ljudi koji gledaju onlajn. To zaista daje neku sasvim novu dimenziju. Ima puno duhovitih i pametnih ljudi, koji nisu glasni, koji radije pišu nego da viču, stvara se nekakav sasvim nov fidbek između publike i nas kao izvođača, ima više smijeha”, ocijenio je Rambo.
U odsustvu koncerata tokom proteklih pandemijskih mjeseci Rambo se posvetio retrospektivnom sagledavanju svojih pjesama na jutjubu, pišući zanimljiva opažanja na vlastitoj fejsbuk strani, poput priznanja kod izvedbe “Predrasuda” iz Bitolja 2007. godine: “Uvijek mi biva žao kad čujem da sam previše k.njo, a premalo svirao gitaru”.
“Okreni, obrni, profesionalno bavljenje muzikom je jedna od najprijatnijih, najbezbrižnijih profesija. Kad proizvodiš i izvodiš muziku, najgore što može da ti se dogodi je da odsviraš pogrešnu notu. Koliko sam ja pogrešnih nota odsvirao i nikom ništa. Ne mogu sebe ni da zamislim na nekom odgovornijem radnom mjestu. Da radim kao aviomehaničar ili hirurg, ili… Bankar?”, naveo je Rambo.
Prisjećajući se pjesme “Don”t Happy, Be Worry” bila je prilika da Rambo primijeti da je u njoj još 2000. godine nedvosmisleno govorio o fenomenu globalnog otopljavanja.
“Tada je priličan broj ljudi tvrdio da lupetam gluposti. Danas imamo još i drugih razloga za zabrinutost, i jednak broj onih koji tvrde da su u pitanju gluposti. Razlog je prost. Odbrambeni mehanizam – lakše je čovjeku misliti da ga neko laže, nego da strahuje od neke stvarne opasnosti”, naveo je muzičar.
Prema njegovim riječimaanas je “najveća opasnost za ljudski rod univerzalna nekompetencija”, jer čovjek voli da sudi o stvarima o kojima zapravo nema pojma, “i što manje zna, to je arogantniji, manje je voljan da se informiše, da se osloni na naučne procjene”.
“Koliko je jedan? Banalno pitanje koje traži kompleksne odgovore, vječne borbe singularnosti i dualiteta. Kad sam pravio pjesmu, intuitivno sam joj zakomplikovao uvod, valjda nagađajući kakvi su odgovori na ovo pitanje. Stvarno ne znam zašto to radim, umjesto da pravim ljubavne pjesme i uzimam lovu, ja mlatim praznu slamu i komplikujem život i sebi i drugima. Sadomazohizam, pretpostavljam”, naveo je Rambo o “Koliko je 1? (38 x 6) = Higsov Bozon”.
Prema njegovim riječima, pjesma “Free Mendela” napisana je 1989. godine “kad su ljudi Balkana bili opijeni nekim sasvim drugim snovima, koji nikakve veze nisu imali sa ekologijom, tada su se izrazi ”čista zemlja” i ”čišćenje terena” upotrebljavali za neke sasvim mračne rabote”.
“Fejsbuk tretiram kao svoj lični medij, svakako da sam aktivan tu. Generalni utisak kad gledam stare snimke sa koncerata je da sam se previše drao, misleći da je to ne znam kako šarmantno i duhovito”, objasnio je muzičar.
Rambo je najavio da će na nagovor fanova štampati na vinilu digitalno objavljen album “Brod budala” (2020), jer je ideja “da imaju neki materijalni suvenir, koji istovremeno može i da svira kad se stavi na ispravan gramofon”.
“I dok moji vršnjaci izlivaju nove i nove ploče na sve višim spratovima svojih apartmana, ja izlivam – vinil. Testamentom eskiviram i onu finalnu mermennu ploču, više mi se sviđa ideja da moj pepeo nosi vjetar, možda se spletom prijatnih okolnosti umrsi nekoj nudistkinji u njenu ličnu aleju velikana”, napisao je Rambo.
Aleksandra Sandra Tomić i Andrija Milošević sa nestrpljenjem čekaju da postanu roditelji, a glumac se o velikim vijestima sada prvi put oglasio.
Naime, Andrija je poručio da su Aleksandra i on dobili brojne čestitke, a u prvi mah lijepe vijesti su podijelili samo sa malim krugom ljudi.
“Mnogo sam radostan zbog srećnih vijesti. Mi to ne krijemo. Doći će vrijeme kada ćemo o tome javno pričati. Euforija je velika. Hvala svim ljudima na čestitkama, dobili smo ih na gomile. Biće prilike o svemu razgovarati u javnosti”, kaže glumac.
Aleksandra i Andrija ranije su otvoreno govorili o želji da dobiju dijete.
“Apsolutno sam spreman da postanem otac i ne plašim se toga. Želim to i biće. Život vas vodi na razne strane i puteve, a onda prosto dođete do jednog momenta kada pomislite to. U stvari, istinski morate živjeti život bez kalkulacija. To je poenta priče. Ne možete kalkulisati ništa, a posebno ne djecu. Sve mora da ide iz ljubavi”, rekao je ranije Andrija i dodao da unaprijed zna kakav će biti otac.
“Nemam pravilo za vaspitavanje djece. Znam kakav ću biti – ja ću se rastopiti kao topla čokolada kad ugledam svoje dijete”, rekao je on.
Rok pjevač Isak Šabanović, kazao je da je diplomirao filmsku produkciju i da je kao pripravnik radio u pozorištu. Fakultet je, kako kaže, završio u slučaju da doživi neuspjeh u muzici.
“Mislio sam da ću da ostanem u filmskoj produkciji, ali sad mi to ne treba, jer ovo što radim je moje. Htio sam da se obezbjedim, da imam diplomu ako ništa ne bude od muzike, da imam gdje da se zaposlim. Ali, bolje je ovako, uokviriš diplomu i daš roditeljima da se hvale, a ja ću da pjevam”, kazao je poznati Bjelopoljac u emisiji “Kec na 11”.
Zvijezda Grand produkcije najavio je da će do kraja godine da objavi dvije pjesme.
Pjevač Rođa Raičević bio je velika muzička zvijezda devedesetih godina, on je preminuo pod nerazjašenim okolnostima, a sada je njegova bivša djevojka, konačno progovorila o svemu.
Pjevač je preminuo prije 20 godina, a njegova smrt je i dalje pod velom misterije, mnogi su tada spekulisali, da je popularni glumac preminuo od posledica opijata, ali čak i danas, se po tom pitanju ništa ne zna. Sada se nakon toliko godina, oglasila njegova bivša djevojka Dragana Mikić.
Odmah poslije njegove smrti pojavile su se insinuacije da je Rođa bio sklon narkoticima, a ona je sada konačno progovorila o toj bolnoj temi:
“Mislim da je jasno da istinu niko ne može bolje znati od mene. Istina je samo jedna. Rođa je bio čovjek koji je najviše na svijetu mrzio narkotike i bio najveći protivnik droge. Znam pouzdano da on uopšte nije razlikovao droge, niti nešto znao o njima. Jednom mi je rekao da je, u stvari, presrećan čovjek što nema pojma o tome. Govorio je da ljudi koji se time bave imaju dosta para, ali će ih stići božji sud, jer zbog njih umiru njihova djeca. Da je Rođa zaista bio narkoman, to mu se ne bi desilo. Uostalom, nikada nije bolje izgledao nego u poslednje vrijeme, a znamo kako narkomani izgledaju. Žao mi je porodice. Ona je tu monstruoznu vijest, odnosno trač, doživjela teže nego njegovu smrt. A Rođa se aktivno bavio sportom. Svaki drugi dan je odlazio u teretanu. Obožavao je tenis”, ispričala je Dragana.
Govoreći o noći kada je Rođa Raičević umro, Dragana kaže da to ne može da komentariše, jer nije bila prisutna.
“Znam neke nezvanične stvari o kojima ne bih pričala. Za to će se angažovati policija i dati zvaničan izvještaj. Ali se kunem da je Rođa bio protivnik droge, da je bio neponovljiva ličnost i da se takav ne rađa.”
Podsjetimo, mnoge njegove kolege izrazile su nevjericu što je njegova smrt povezana sa narkoticima, tvrdeći da su Rođu znali kao trezvenu osobu.
Na YouTube kanalu i Videoteci 24sata.hr gost Poligrafa je bio popularni crnogorski glumac Momčilo Otašević.
Je li istina da ste jedan od najplaćenijih glumaca u Hrvatskoj? Jeste li ikada doživjeli neugodnu situaciju pri snimanju ljubavnih scena? Je li istina da vam se žene često upucavaju?
Slažete li se s tvrdnjom da su Crnogorci lijeni? Jeste li ikada osjetili razliku u godinama s vašom suprugom Jelenom? Jesu li vam Hrvatice ljepše od Crnogorki?
Na sva ta pitanja i još neka, odgovorio je glumac Momčilo Otašević.
Vjenčanje Tome i Nade odigralo se u julu 1972. godine, na Ostrvu cvijeća u Crnoj Gori. Kuma im je bila glumica Olivera Katarina, mladenci su tada, prema svjedočenjima, bili ludo zaljubljeni jedno u drugo, međutim brak nije dugo opstao. Krah ove ljubavi bacio je Zdravkovića u očaj.
Kako je kasnije ispričao njegov brat Novica, rastanak sa njom mu je naročito teško pao i tada se odao alkoholu i danima nije izlazio iz kuće.
Fotografije sa vjenčanja Nade i Tome pogledajte OVDJE.
Ubrzo odlazi u Ameriku, pa u Kanadu, gdje u Torontu upoznaje četvrtu suprugu Gordanu, sa kojom je ostao do smrti.
Podsjetimo, Nadu Radanović u filmu “Toma” odglumila je Milena Radulović, koja je u filmu imala nekoliko intimnih scena sa Milanom Marićem, koji igra Tomu Zdravkovića.
Poslije raskida dugogodišnje veze sa koleginicom Danijelom Martinović, Petar Grašo uplovio je u nove ljubavne vode. Ubrzo smo saznali o kome je riječ – mlada pjevačica Hana Huljić, takođe Splićanka, ćerka hitmejkera Tončija Huljića. No, prve zajedničke fotografije nisu snimljene negdje na moru, već u Zagrebu, kojim su se prošetali držeći se za ruke i ne ostavljajući mnogo mjesta sumnjama.
Samo nekoliko dana prije nego što se saznalo da se poznati par poslije 24 godina veze rastao, Danijela je objavila novu pjesmu simboličnog naziva „Ljubav ne odustaje“, koja kao da govori o raskidu i izgubljenoj ljubavi.
„I da ne svane dan, i vrijeme da stane, da zaustavim svijet, sve četiri strane, da razmaknem more, oluje smirim sve, ništa ne vrijedi kad nema te. Više nisam ti san, al’ daj mi malo nade, biću sjena sjenama, da te neko ne ukrade. Možda dogodi nam se, možda krene nabolje, ljubav ne odustaje, nepobjediva je!“
Budući da su zajedno proveli gotovo dvije i po decenije, i da su oduvijek važili za jedan od najskladnijih parova, ponovo je aktuelno pitanje kako to da se nikada nisu vjenčali. Danijela je na ovu temu svojevremeno ispričala:
“Mislim da je to kliše, fioka u koju nekako svi pokušavaju da te uguraju, teško mi je da govorim o tome, mi smo već godinama u vezi. Samo živimo svoju ljubav i želimo da je držimo dalje od medija i javnosti. Čim obučem nešto bijelo, mediji to proglase vjenčanicom. Nekad me je to živciralo, ali sada već znam od koga i šta mogu da očekujem, pa sam spremna kao GSS. Zapravo, stvar je vrlo jednostavna, nećemo se vjenčati i to je naša konačna odluka. Sama pomisao na to kod mene izaziva klaustrofobiju, sve drugo je lijepo i slobodno. Oduvijek sam voljela da budem hrabra i drugačija, da se ne uklapam u standarde. Raduje me što sam sama sebi vjerna”.
Jelena Rozga je jedna od najvećih regionalnih zvijezda čija karijera traje nekoliko decenija. Brojni hitovi i uspješni koncerti su obilježili njeno ime, a, osim neospornog talenta, Jelenu krasi i izgled za kojim žude žene širom naše regije. Proslavila se u splitskoj grupi “Magazin”, kada im se pridružila davne 1996. godine, zamijenivši Danijelu Martinović, a samostalnu karijeru počela je deceniju kasnije. Nanizala je brojne hitove koje vrlo rade pjevuše mnogi: “Bižuterija”, “Nirvana”, “Žena, majka, kraljica”… Pandemija Corona virusa utjecala je na njenu karijeru, ali sada, kada se situacija smiruje, Rozga je samo za “Azru” otkrila da se polako vraća na staro. Govorila je o karijeri, poslovnim i privatnim planovima, ali nam otkrila i tajnu svog uspjeha i savršenog izgleda u petoj deceniji života.
Pandemija Corona virusa ostavila je veliki trag na sve nas. Kako ste se Vi snašli tokom tog proteklog peeioda?
– Kao i svi, na momente veoma teško, ali sam brzo shvatila da se moramo boriti da ostanemo zdravi u svakom smislu, i psihički i fizički. Za očuvanje psihe tokom prošle godine mnogo su mi pomogli Instagram live nastupi, doista je bilo divno imati makar takav ‘dodir’ s publikom tih dana.
Jedna ste od onih zvijezda u našoj regiji koja traje duže od dvije decenije. Koja je tajna Vašeg uspjeha?
– Prije svega, mislim da je kvalitet pjesama taj koji održava pjevače na određenoj visini. Kvalitetne note i tekst imaju tendenciju da traju desecima godinama, zato ne pratim uvijek slijepo trend, već se trudim da moje pjesme ostave nekog traga i budućim generacijama. Srce mi bude prepuno kada vidim dječicu u publici da pjevaju moje pjesme koje su izašle prije 15 i više godina. To je zahvaljujući roditeljima koji te pjesme vole i žele ih prenijeti i sljedećoj generaciji, i za to im veliko hvala.
Kada razmišljate o djetinjstvu, koje uspomene Vam se prve probude?
-u srcu kroz sve ove godine.
Čime se ponosite u karijeri, a čime u privatnom životu?
– Ponosim se mnogim trenucima u svojoj karijeri, čak i onim teškim, padovima koji su me naučili da uvijek moram da ustanem. Kasnije sam to naučila da primjenjujem i u privatnom životu i ponosim se svim što sam uradila, ali najviše ljudima koji su bili moja leđa u svakoj od navedenih situacija.
Izgradili ste elegantni stil, koji mnoge žene slijede. Šta je Vaša inspiracija kada je riječ o oblačenju?
– Trend možete da pratite ili ne, da ga volite ili ne, ali poenta je izgraditi osobni stil naspram svog senzibiliteta. Volim da se osjećam dobro u onome što nosim i odjeću dijelim na scensku i privatnu, casual. Ali u obje varijante to moram biti JA. Ono što nikad ne isključujem jeste doza klasike i udobnosti, kvalitetni komadi i doista sam zaljubljenik u modu.
Zamara li Vas slava ili uživate u tome što ste omiljeni u narodu?
– Ne zamara me, naravno, to je dio mog života već duže od 20 godina i punog srca stanem uvijek s ljudima i da se fotografiram i popričam i zahvalna sam za ljubav koju mi pružaju kroz cijelu moju karijeru. Privilegija je biti iskreno voljen i ja itekako osjećam ljubav svoje publike diljem cijele naše regije.
Kako održavate idealnu figuru i koje beauty rutine upražnjavate svakodnevno?
– Njega je na prvom mjestu, čišćenje lica, preparati koji hrane moju kožu, tu je i moja draga Dr. Nola iz Zagreba, koju godinama posjećujem. Kad je riječ o figuri, trudim se da napravim neki balans i da se hranim zdravo, da mnogo spavam i ne pijem alkohol niti razne nezdrave napitke već uglavnom vodu, prvenstveno zbog svog zdravlja, nastojim probleme sa štitnjačom i srcem držati pod kontrolom.
Kome dugujete najveću zahvalnost u životu i ko Vam je najveća potpora?
– Krug je mali, ali ga čine izuzetni ljudi.
Prava ljubav je za Vas?
– Odanost. Povjerenje. Vjera.
Šta Vas uvijek nasmije, a šta rasplače?
– Često sam nasmijana, veselim se raznim sitnicama i smijem se široko i iz srca, a rasplače me uvijek nepravda.
Imate li nekih nedosanjanih snova?
– Imam, ali neću da ih otkrivam, jer planiram da ih dosanjam.
Kako ostati pozitivan u ovakvom vremenu?
– Volite i poštujte sebe. Tako ćete naučiti da vas vole i poštuju i drugi. A tada možete da oformite svoj svijet u kome ćete se sačuvati i u kome ste nedodirljivi.
Crnogorski glumac Momčilo Otašević se u intervjuu za Dnevnik.hr prisjetio početka veze sa svojom sadašnjom suprugom i koleginicom Jelenom Perčin koju je upoznao na setu serije.
Ljubav između njih dvoje planula je na setu serije “Zora dubrovačka”, a vjenčali su se 2018. godine i skupa imaju dvoje djece. Glumac je prepričao kako je započela njihova ljubavna priča.
“To je izgledalo da ni sami nismo znali šta se zbiva, tako da smo skrivali praktično i od sebe samih, a ne od kolega. Iz velikog prijateljstva se rodila ljubav, i mogu vam reći da je to jako lijep put. Otkrili smo kolegama nakon mjesec-dva”, prisjetio se Otašević.
Otkrio je i šta supruga misli o njegovom statusu miljenika žena i je li možda ljubomorna, ali i oslovljavaju li ga tako i u rodnoj Crnoj Gori.
“Naravno da nije ljubomorna, a i nema tu ništa zbog čega bi neko mogao biti ljubomoran. A u Crnoj Gori sam: ‘Evo ga onaj naš glumac’ i to mi se sviđa”, zaključio je Momčilo.
Voditelj Sergej V. Ćetković bio je jedan od omiljenih Podgoričana koji je svojim duhom, šarmom i harizmom najbolje znao da prenese na TV ekrane naš mentalitet.
U 45.godini preminuo je od posljedica korona virusa i za sobom ostavio neutješnu porodicu, ali i veliki broj Podgoričana koji se sinoć u centru grada oprostio od njega.
Potrsne scene nikoga nisu mogle da ostave ravnodušnim. Uplakana lica, crvene ruže i svijeće bile su scene koje su se sinoć bile centrom glavnog grada.
Sergej otišao si među anđele. Počivaj u miru i vječna ti slava.
Bivša teniserka Ana Ivanović otkrila je kako komunicira sa svojim nasljednicima Lukom i Leonom. – Svakodnevni život Luke i Loena prožet je višejezčnošću. Sa Bastijanom govorim na engleskom, ali s djecom razgovaram na svim jezicima- srpskom, nemačkom i engleskom, a ponekad ubacimo i španski. Dok ja s djecom naviše pričam na srpskom, Bastijan im se obraća na njemačkom. Luka, moj stariji sin, već sada govori tečno sva tri jezik, a Leon je još uvijek mali da bi govorio- rekla je Ana, pa dodala: – Porodica je najljepši timski sport na svijetu i moja najveća želja jeste da mi najbliži budu srećni. Volkela bih da vidim više ljubavi ne samo za nas same već i u čitavom svijetu. Mnogi ljudi ocenjuju druge, spremni su da ih osuđuju, iako svi prolazimo kroz ova teška vremena. Voljela bvih da se ljudi više međusobno podržavaju, naročito da žene budu takve prema drugima ženama. Ona je otkrila kako usklađuje privatne i poslovne obaveze. – U početku kada su dječaci spavali samo po nekoliko sati dnevno, bilo mi je vrlo umarajuće, Onda je postalo sve bolje i bolje. Imala sam dovoljno sreće da sam karijeru ostvarila prije nego što je došla porodica. Sada mogu reći da sam zaposlena mama i ponekad jeste teško pronaći balans, ali djeca su mi ipak na prvom mjestu, a onda kada radim, to nazivam vremenom za sebe- objasnila je Ana, koja tvrdi da je sa tenisom završila u svakom smislu. – Voema sam azhvalna za karijeru koju sam imala. Postigla sam mnogo toga o čemu sam nekada sanjala. Ipak, danas imam drugačiji fokus. Želim da nastavim da radim i imam nekoliko kampanja. I naravno, namjeravam mnogo vremena da provodim sa djecom- piše “Stori”.
Toma Zdravković se ženio četiri puta. Sa prvom suprugom Olgicom ima ćerku Žaklinu, koja godinama živi u Amsterdamu. Druga supruga mu je bila Milica, a treća Nada Radanović sa Cetinja. Njegova četvrta supruga Gordana, sa kojom ima sina Aleksandra, živi u Torontu.
Tomin pokojni brat Novica je ranije govorio da je , poseban trag u njegovom životu ostavila Nada.
— Toma je mnogo volio Nadu, mada su u braku bili svega nekoliko mjeseci. Poslije razvoda se razbolio. Kada su se rastali, nije izlazio iz kuće 10 dana i stalno je pio. Poslije toga je otišao u Njemačku i nije dolazio pet godina. Nada je bila izuzetno lijepa i jedina Tomina supruga kojoj je posvetio pjesmu.”
Više od 600 naslovnih strana magazina opravdalo je njenu izjavu “Mi iz kreveta ne ustajemo za manje od 10.000 dolara dnevno”, kada je devedesetih Linda Evanđelista to izjavila jednom prilikom. Zajedno sa Naomi Kembel, Sindi Kraford, Kristi Tarlington i Tatjanom Patić, Linda Evanđelista je činila čuvenu petorku manekenki koje su vladale pistama svih poznatih dizajnera devedesetih godina. Posljednjih godina pisano je o njenom drastično promenjenom izgledu, baš o tome “kako se drastično promjenila” i postala “neprepoznatljiva”. Linda se sve manje pojavljivala u javnosti, na svojim društvenim mrežama nije objavljivala fotografije iz svakodnevnog života. Sada, prvi put poslije pet godina agonije, progovorila je.
Linda je riješila da stane sa ovom agonijom i na svom Instagramu je objavila post u kom objašnjava kroz šta je sve prošla i zašto izgleda tako kako sada izgleda: “Danas sam napravila veliki korak ka ispravljanju greške koju sam pretrpjela i čuvala za sebe više od pet godina. Mojim pratiocima koji su se pitali zašto nisam radila dok su karijere mojih vršnjaka napredovale, razlog je taj što sam trajno unakažena “Zeltik Cool Sculpting” procedurom koja je učinila suprotno od onoga što je obećano”, počela je manekenka.
“Povećale su se, a ne smanjila masne ćelije i ostavljajući trajnu deformaciju, čak i nakon dvije bolne, neuspešne korektivne operacije. Postala sam, kako su mediji opisali, neprepoznatljiva”, nastavila je.
Dodala je da joj se “razvila Paradoxical Adipose Hyperplasia, za čiji rizik nije bila svjesna, prije nego što je podvrgnuta estetskom zahvatu”. Ovaj zahvat ju je mnogo koštao i to ne samo gubitka sredstava za život, već i toga što je zapela “u krugu duboke depresije, duboke tuge i najdubljeg samoprezira”.
Najavila je da kreće napred, ali i da je umorna od ovakvog života: “Ovom tužbom krećem napred da se oslobodim srama i izlazim u javnost sa svojom pričom. Umorna sam od ovakvog života. Htela bih da izađem na vrata uzdignute glave, uprkos tome što više ne ličim na sebe.“
Ovo njeno objavljivanje pogodilo je mnoge njene pratioce i poštovaoce, a odmah su joj podršku uputile i članice čuvene petorke. “Potrebna je ogromna hrabrost i snaga da se napišu ove reči. Slomila sam se kada sam ovo pročitala i ostala u suzama. Ne samo zato što sam u svom srcu znala da si tiho prolazila kroz nešto duboko lično i uznemirujuće, već zato što sam mislila da je to zbog ožiljaka koje život ostavi na svima nama, bilo fizičkim, bilo emotivnim, i koliko patimo uglavnom sami i u tišini. Važno je i prelijepo kada neko napravi korak, izađe iz tišine i bude brutalno iskren i stvaran. Hvala ti što si lijepa i spolja i iznutra”, rekla je Helena Kristensen.
Naomi Kembel je napisala: “Aplaudiram ti na hrabrosti i snazi da podeliš svoje iskustvo i što nisi sopstveni talac više. Znaš da te volim. Mi te volimo. I uvijek smo ovde uz tebe. Ne mogu da zamislim bol kroz koji si prolazila mentalno ovih pet godina. Sada si slobodna. Sjeti se i uvijek znaj ko si, šta si postigla i sveg uticaja koji si imala na ljude i njihove živote. I dalje to radiš, do današnjeg dana kada si podelila svoju priču. Ponosna sam na tebe, i podržavam te u svakom koraku do kraja”.
“Hvala ti što si podijelila ovo sa nama i uvek i zauvek bićeš ikona, bez obzira na sve. Toliko te volimo”, napisala je Tatjana Patic. “Linda, tvoja snaga i suština su zauvijek prepoznati i uvijek ćeš biti ikona”, podržala ju je i Sindi Kraford.
Jelena Tomašević i Ivan Bosiljčić nedavno su proslavili desetu godišnjicu braka, tokom kojeg su dobili ćerku Ninu, krunu njihove ljubavi.
Poznati par spada u najsrećnije na našoj javnoj sceni, a deo njihove tajne sreće jeste i to što u njihovom braku nema mesta za ljubomoru.
― Brak je duhovni podvig i to je jedan zajednički rast. Supružnici rastu kao ljudi i kao emotivni partneri. Mi smo imali tu sreću da se nađemo na vreme i spoznamo da smo jedno za drugo ― ispričala je Jelena nedavno za Prvu.
Iako su Jelena i Ivan često razdvojeni zbog prirode posla, a glumac dosta radi u dalekoj Rusiji, jedno drugom su samo podrška.
― Mislim da je ljubomora jedna negativna emocija iako mnogi misle da je pokazatelj ljubavi ali kada volite nekoga treba da ga pustite da živi svoje snove život i posao. Imam sreću da me Ivan podržava i da imam slobodu da to radim tako sam i ja srećna kada su njegovi uspjesi u pitanju ― istakla je pjevačica.
Glumac Nenad Nenadović preminuo je u sredu, u 57. godini života, u Beogradu.
On je nedavno obolio od korona virusa i liječen je u bolnici u Batajnici, a tokom jučerašnjeg dana izgubio je bitku sa opakom bolešću, piše “Kurir”.
Nenad Nenadović je rođen 20. oktobra 1964. godine u Beogradu. U glumačke vode uplovio je još kao dječak, sa 13 godina, kada je dobio ulogu Moljca u seriji “Povratak otpisanih”. Osim toga, vodio je više od hiljadu dječijih emisija, kao što su: “Zooteka”, “Pet-šou” i “Fazoni i fore”.
U seriji “Igra sudbine”, čija se druga sezona trenutno emituje, igra kriminalca Brunera koji je ludo zaljubljen u Adu Kanački.
Od prve revije upriličene 2003. godine u Podgorici, Marina Banović je u kontinuitetu i s uspjehom prisutna na modnoj sceni Crne Gore, a ostvarila je i zapažene internacionalne nastupe. Neki od najznačajnijih modnih događaja na kojima je predstavila svoj rad su AltaRoma Altamoda, Internacionalne smotre mode Kotor, Zagreb Fashion Week, Solun Fashion Week, Miami Fashion Week… Pored dizajnerskog, ponosna je i na svoj višegodišnji pedagoški rad, a odnedavno je autorka i voditeljka emisije Modahoda. Novom kolekcijom rađenom za OI u Tokiju zatvorila je Mercedes-Benz & Master Fashion Week Montenegro u Podgorici, što je nastavak njene dugogodišnje saradnje sa Olimpijskim komitetom Crne Gore. Nije bilo jednostavno odgovoriti izazovu i ukombinavati sport i modu, ali, sudeći po reakcijama, Marina je u tome uspjela. “Ovo je moja ljubav i profesija, tako da ništa nije bilo teško. Na Nedjelji mode smo Crnogorski olimpijski komitet, kompanija Sport Vision i ja predstavili opremu, prateće detalje i svečanu uniformu za otvaranje OI Tokio 2020. Montenegro Fashion Week je zatvoren ovom revijom, što dovoljno govori o značaju samog projekta. Meni su ovo četvrte OI i normalno je da uz čast ide i ogromna odgovornost. Očekuje se od mene da svaki put budem bolja, oči javnosti su uprte u sve što se tiče naše reprezentacije, tako i na samu uniformu i otvaranje. Poziv sam dočekala spremna i srećna. Čast je biti dio tima onih koji rade na pripremi i organizaciji naše reprezentacije.”
Biti u timu najboljih i sarađivati sa najboljima govori i o Vašem pristupu svih ovih godina. Gradili ste svoj put nenametljivo, niste se osvrtali na kritike, išli naprijed. Ima li nešto što biste sada promijenili i uradili drugačije? – Ne bih mijenjala ništa, kako na profesionalnom tako ni na privatnom planu. Sva iskustva su dolazila sa razlogom. Da učim, radim na sebi, da rastem…
Vaša radionica se godinama mijenjala i proširivala, a uvijek je tu bila prisutna i Vaša majka. Koliko ste spremni za timski rad, čemu dajete prioritet i na čemu temeljite svoj profesionalizam? – Proizvodnja u modnom dizajnu je neodrživa ako nije dobro organizovan timski rad. Imala sam sreću da je moj prvi saradnik moja majka te sam godinama mogla ležernije da pristupam obavezama. Prvenstveno mislim na organizaciju radnog vremena. Znala sam da imam na koga da se oslonim. Danas sam profesionalno zrelija i sve je drugačije. S obzirom na to da radim kao profesor u srednjoj školi, kao autor emisije Modahoda na A1 TV i vodim svoj atelje i proizvodnju, danas moje vrijeme ne trpi ni najmanju neorganizaciju. Sve je dobro isplanirano i onda nijedan segment mog života ne trpi. A na poslu prioritet dajem i cijenim vrijedne i odgovorne saradnike. Da li ste takvi i u pedagoškom radu, šta kao predavač smatrate krucijalnim savjetom u ovoj profesiji? – U školi je drugačije, akcenat je na predavačkom i stručnom radu, ali mojoj djeci u školi prvo želim da pristupim sa pedagoškog aspekta. Vaspitanje igra ključnu ulogu. Morate ih slušati, analizirati, posvetiti im se ponaosob, pa tek onda podučavati i ispitivati. Takvim pristupom zaslužujete njihovo povjerenje, spremni su da usvajaju znanja jer vam vjeruju. Kao savjet uvijek je dobro naglasiti da osluškuju sebe, svoje želje, ideje i da budu temeljni i vrijedni u svom radu.
Kako se u sve to uklopio i televizijski posao, šta planirate da prezentujete gledaocima u emisiji Modahoda? – Emisija je nastala na nagovor moje prijateljice, a danas i urednice Ivone Blagojević. Ovo je televizijski format u kome se priča o modi, šeta kroz istoriju mode, ali ima i edukativnog sadržaja iz krojačke radionice. Gledajte Modahoda. Pored svih tih profesija, majka ste dvoje djece, kako ih usmjeravate u ovom po mnogo čemu izazovnom vremenu? – Majka je najodgovornija profesija, i čini vam se da uvijek možete i trebate još bolje. Djecu usmjeravam da budu odgovorni, marljivi… Da budu svoji. Između njih je velika razlika u godinama, to je u mom slučaju bilo dobro jer sam imala prostora da im se posvetim ponaosob. Jana je završila drugi razred osnovne škole, a Nikola završava studije režije. Raduje me kad provode vrijeme zajedno, jer je to ono najbitnije. Porodični odnosi, bliskost i usmjerenost jednih na druge određuju mnogo toga u životu.
Koliko Jana liči na Vas, koje Vaše osobine prepoznajete kod nje? – Jana više liči na tatu, a ono što je baš “moje” je njena kreativnost. Lijepo crta, ima osjećaj za kolorit, zanimljive forme. Prije dvije godine je radila i zanimljive crteže djevojčica koje namiguju, pa smo ih štampali na majicama. To je linija majica Namiguša. Voli da provodi vrijeme sa mnom u ateljeu. A Nikola je već zreo, formiran čovjek. Vrijedan je i precizan u onome što radi, tako da ne znam na koga liči. Počeću ja na njega da ličim (smijeh). Šta su Vam godine i iskustvo donijeli, do koje spoznaje Vas doveli? – Život je znao da me demantuje više puta, te sam naučila da sve ono i lijepo i ružno što je donosio ustvari su bile škole, lekcije koje sam morala da prođem i iz njih naučim nešto. Zato, danas bar tako izgleda, djelujem spremna da se nosim sa raznim situacijama, da ih dočekam, doživim i iskanališem… Jer život nije lakši kako prolazi, nego smo mi spremniji da se nosimo sa njim.
Na kojim svojim slabostima biste voljeli da poradite kako biste ih promijenili? – Odreći se svojih slabosti i mijenjati ih može značiti i da niste hrabri da prihvatite sebe u cjelosti i kakvi jeste. Hrabrost je suštinski sagledati i prihvatiti sebe. Naravno, i slabosti treba kategorizovati, ne pričamo o porocima. Moje slabosti su što sam bezrezervno vjerovala očevima svoje djece, između ostalog. Vjerovala sam, bez obzira na prethodno stečena iskustva. Uvijek iznova podložna. Ostala sam hrabra da prihvatim sebe baš ovakvu. A, kad su poroci u pitanju, voljela bih da ne koristim cigarete. Vaš privatni život izaziva pažnju. Na koji način ste se nosili sa razočarenjima i porazima? – Kad ste javna ličnost morate prihvatiti da eksponiranost vrlo često može donijeti i probleme. Izloženi ste komentarisanju, a onda i hiperbolisanim definisanjima situacija. Treba se izboriti sa tim. Mnoge situacije i odnosi koji su donijeli probleme u moj život su upravo isprovocirani mojim imenom i mojom eksponiranošću. Da nisam bila ovo što jesam, mnogi bi prošli pored moje porodice nečujno, ali pošto je drugačije nisu bili “nečujni već bučni”. Mi smo odgovorni i krivi ako imamo loša djela, jer dozvolimo takvima da ruše ono što je trebalo sebično da čuvamo – porodicu. Porazi i problemi su me podizali još jače. Imate li mnogo prijatelja ili samo rijetki imaju mogućnost da Vas dobro poznaju? – Imam prijatelje, i mislim da se dobro znamo. Bitno je da se volimo i poštujemo upravo jer smo spoznali jedni drugima i mane i vrline. Nesebično se trudimo da smo jedni drugima tu kad zatreba. Mi smo porodica koju nam nijesu rodili roditelji, sami smo je stvorili. Kako ste uspjeli da sačuvate mladolikost duha i izgleda? – Mladost duha se čuva upravo druženjem sa dragim ljudima. To je neprocjenjivo značajna energija koju jedni drugima darujemo. Čuva se i radom u profesiji koju volite, jer i tako obnavljate dobru energiju. A fizički izgled, sem genetike, danas možete obezbijediti i kozmetičko-medicinskim podrškama. Pristalica sam svega što je u kontrolisanim dozama. Za sada mi nije potrebno, imam 46 godina i smatram da je rano za tako nešto. Ali, da treba, sigurno bih potražila i taj vid podrške u estetske svrhe. Apelujem da se svi trudimo da što više vremena provodimo u prirodi, da se bavimo fizičkim aktivnostima i živimo zdravo koliko je to moguće. Ključ je u balansu. Da li uživate u ljetu i kako ste planirali da provedete odmor? – U ljetu sam tek počela da uživam. Prvi dio ljeta je bio radni. Ljeti volim večernje šetnje. Volim ljeta u Crnoj Gori, ali ovog ću šetati i afričkim plažama.
Preminuo je čuveni televizijski voditelj Milan Minja Subota.
On je preminuo u 82. godini poslije borbe sa teškom bolešću s kojom se duže vrijeme borio, javili su beogradski mediji.
Subota je prije šest dana hitno prevezen na pulmologiju zbog bolesti, gdje je izgubio bitku sa opakom bolešću.
Vijest o smrti Minje Subote potvrdio je na svom Facebook profilu zamjenik gradonačelnika Beograda Goran Vesić.
Milan Minja Subota rođen je 8. novembra 1938. godine u Sarajevu. Završio je Elektrotehnički fakultet, a pohađao je i nižu i srednju muzičku školu, sve u Beogradu.
Autor je i voditelj Muzičkog tobogana, popularnog programa za djecu emitovanog čak 18 godina.
Osim Tobogana, bio televizijski autor i voditelj mnogih serijala – Od glave do pete, Igre bez granica, Željoteka, Sve igračke sveta…
Komponovao je na stihove naših najistaknutijih pjesnika pjesme, koje se danas pjevaju u predškolskim ustanovama i školama i postale su io dječje muzičke literature, a generacije su odrastale uz njih.
Između ostalih to su pjesme: Deca su ukras sveta, Išli smo u Afriku, Rekao sam brezi i topoli, Telefonijada, Povrćijada, Kolo, Razbole se lisica, Sviću opet rumena svanuća, Drugarska, Svako dete ima krila…
Bio je predsjednik Sveza estradnih umetnika Jugoslavije i Srbije, u upravnim odborima Udruženja kompozitora Srbije i Udruženja muzičara džeza, zabavne, pop i rok muzika Srbije, te član programskog savjeta Zmajevih dečjih igara.
Komponovao je muziku za film Mine Đukić „Neposlušni“ koja mu je dala izuzetnu atmosferu i na najljepši način evocirala ono najbolje u njegovom umijeću. Pasionirano se bavio fotografijom i radio-aparatima.
Dobitnik je mnogih domaćih i inostranih festivalskih nagrada i društvenih priznanja.
Svjetski top model porijeklom iz Tuzi Emina Čunmuljaj na svijet je donijela treće dijete, zdravog dječaka i dala mu dva imena.
Ona je svog nasljednika nazvala Ša Jozef Nazarian, pa tako nastavila tradiciju da djeci daje po dva imena.
Emina i njen suprug, milioner Sem Nazarijan, vlasnik lanaca hotela i kockarnica u Las Vegasu, imaju dvije ćerke Elu Fariu i Miu Sofiju.
Emina Čunmuljaj je crnogorska manekenka albanskog porekla, rođena 1984. godine u Mičigenu, u Americi, a četiri godine kasnije preselila se s roditeljma u Tuzi, u Crnu Goru.
Sa 16 godina prijavila se za Elitovo takmičenje, pobedila i tako počela svoju uspešnu modnu priču koja traje i danas. Živi u Njujorku, kao i njena porodica.
-Roditelji nisu znali kada sam se prvi put prijavila za kasting. Kada sam pobijedila u Crnoj Gori na Elitovom izboru i pozvali me da idem u Beograd, majka mi je rekla: “Samo preko mene mrtve!”, prisjećala se Emina u jednom od svojih intervjua.
“Bilo je teško zaista, ali su na kraju moji roditelji prihvatili da nijsam izabrala put kojim su išli oni, već svoj, drugačiji, ali jednako dobar. Naravno, ne želim ovim da kažem da moja majka nije izabrala pravi put, to nikako. Moja majka je najdivnije stvorenje i svaki korak koji napravim u životu, milsim o koracima kojima je moja majka hodala”, rekla je ona koja je sarađivala sa najpoznatijim svetskim modnim kreatorima – Žan-Pol Gotjeom, čija je bila muza, Robertom Kavalijem, Dolče i Gabanom, Karolinom Hererom, Majklom Korsom, Markom Džejkobsom.
Danas Emina živi na Bel Eru, u vili koja košta 33 miliona dolara. Luksuzna vila osim bazena ima i teretanu.
Pop pjevačica Jelena Tomašević svojoj publici za kraj ljeta i početak jeseni poklanja vedru numeru “Sve ispočetka” koja nosi snažnu poruku i dobar ritam, a kojom ujedno najavljuje i novi album.
“Iako je jesen na pragu, željela sam da odstupim od tog nepisanog pravila da su samo ljetnje pjesme vesele i vedre i da svojoj publici poklonim kompoziciju koja budi pozitivnu energiju, daje snagu i entuzijazam i šalje poruku da se neke stvari koje su nas u životu opterećivale i boljele ostave iza sebe i krene naprijed u novi, bolji život. Vjerujem da nikada nije kasno za novi početak u životu, ljubavi, karijeri, međuljudskim odnosima, u svemu”, ističe Jelena Tomašević i dodaje:
“Živimo u vremenu velikih promjena, poznajem mnogo ljudi koji se nalaze u prelomnim trenucima svog života u svakom smislu, koji završavaju sa starim navikama, ljubavima, načinom života, želeći da krenu ispočetka u nove pobjede. U ovoj pjesmi nema ničega iz mog života, ali je pjevam u ime svih mojih bliskih prijateljica, koje izlaze iz loših veza, koje su gorjele do posljednjeg momenta, a onda su riješile da se oslobode manipulatora. Shvatile su da početi sve ispočetka nije poraz, već pobjeda i život i da se ljubav rađa iz ljubavi prema samom sebi, da bismo mogli da je dijelimo sa drugima.
Ovo je prva od snimljenih pjesama za moj novi album. Muziku i tekst je radila Leontina Vukomanović, a aranžman Darko Dimitrov. Radujem se što će publika uskoro da čuje nove pjesme koje su za mene pisale moje drage kolege Maja Sar, Sergej Ćetković, Aleksandra Milutinović, Goran Kovačić, ali i moj saradnik iz benda Branko Koprivica, na čiju muziku sam napisala tekst, a aranžmane je uradio Mahir Sarihodžić”, poručuje popularna pjevačica.
Ova godina je za najbolju crnogorsku atletičarku Mariju Vuković počela nizom uspjeha, od titule na Prvenstvu Balkana u Istanbulu, zlata u San Marinu i Smederevu, a kao kruna svega došao je plasman na Olimpijske igre u Tokiju. Marija je specijalista za skok uvis i na najznačajnijim atletskim takmičenjima osvajala je najvažnije medalje za Crnu Goru, ali ispisivala i svoju uspješnu karijeru. “Veoma sam zadovoljna. Prvo lični i državni rekord u dvorani – 193cm. Titula Prvaka Balkana u dvorani, prvi put u mojoj karijeri odlazak na Evropsko dvoransko prvenstvo i moje prvo veliko finale u seniorskoj konkurenciji. Zatim, konstantni skokovi na 190 cm, titula državnog prvaka, a kao kruna moje karijere je to što sam spojila i titulu Prvaka Balkana na otvorenom, uz državni, lični rekord i normu za Olimpijske Igre. Osjećaj je nevjerovatan. Posebno sam srećna jer je moja sestra bila tu, kao i trenerica i ekipa sa kojom treniram. Pripreme nastavljam kao i dosad, uz dosta veće samopouzdanje i motivaciju.
Pripreme ste nastavili u Atini, koliko Vam je bitan tim s kojim radite i na koji način birate saradnike? – Dvije godine živim u Atini, a treniram sa Joanom Siomu. Od početka smo se lijepo povezale, grupa je odlična i vlada pozitivna atmosfera. Poslije dosta promjena i traženja, mislim da je ovo bio pravi izbor i nadam se da ćemo nastaviti saradnju i poslije OI. Vijest da će se Olimpijske igre održati bez publike, zbog epidimiološke situacije, izazvala je razočaranje. – Da. Nije isto to je sigurno. Ali, šta je tu je. Drago mi je da sam dio tima koji predstavlja Crnu Goru na Olimpijadi, nadam se da ćemo se vratiti sa značajnim rezultatima. Pojavljivanje na Olimpijskim igrama je san svakog sportiste, i daću sve od sebe da bude sa lijepim ishodom.
Sportski život je uzbudljiv, posebno kada postižete uspjehe, ali iziskuje i određene napore. Pored fizičkih predispozicija, bitni su i posvećenost sportu i voljni momenat. Šta je Vaša motivacija? – Ovo je moj život. Navika, ljubav. Mislim da ne bih mogla da ga zamislim drugačije. Bilo je dosta teških trenutaka, ali smatram da sam sve to trebala proći da bih danas bila ovdje gdje jesam i uživala u svemu, kao nikada dosad. Motivacija mi je da usrećim moju porodicu i bliske ljude koji su uvijek vjerovali u mene. I da sebi pokažem da sam sposobna za velike stvari. S kim i kako proslavljate pobjede, imate li posebno mjesto u domu na kojem stoje medalje i pehari? – Pobjede obično proslavljam s ekipom, pošto nikada nisam kući. Ovu posljednju i najbitniju sam proslavila sa sestrom i bratom, jer su bili u Beogradu i bila sam presrećna što smo podijelili taj uspjeh. Dok su moji roditelji, naravno, proslavili kod kuće i bili s nama u mislima. U porodičnom stanu na Cetinju, gdje žive moji roditelji sa bratom, ima par polica gdje stoje pehari i medalje, a mama nekad kaže kako samo ima više posla oko čiśćenja (smijeh). Neke od medalja i pehara su mi i ovdje u Atini, a nadam se da ću jednog dana imati svoj stan i posebnu policu za sve to.
Imate li neki ritual pred skok i o čemu razmišljate? – Kada sam u mogućnosti, volim da na dan skakanja odem do crkve. A pred sam skok nemam neki poseban ritual, jedino da se potrudim da sebe podignem i prisjetim se šta sam sve odradila, da sam na treninzima dala maksimum i da sam spremna.
Da li imate neki specijalnim režim ishrane i na čemu se zasniva, šta Vam najteže pada, za čim žudite? – Uh, nekada su to bili režimi koje sam se trudila da ispoštujem jer su ih drugi nametali i govorili kako tako treba. Sada se već trudim da slušam svoj organizam, da jedem umjereno i zdravo. Ne opterećujem se više kilažom, a kada me pitaju kako sam smršala, kažem da sve dođe sa godinama i definitivno mislim da genetika ima dosta udjela. Ne žudim ni za čim. Na koje svoje osobine ste najponosniji? – Ponosna sam na to što sam uporna, što nisam odustala kada je bilo teško. Što sam veliki pozitivac i uvijek nasmijana. Vjerujem da se sve dešava sa razlogom, onako kako je najbolje za mene te smireno prihvatam sve što se dešava . Dio karijere ste proveli u Baru, a sada ste vezani za Atinu. Kako izgleda Vaš život u tom gradu? – U Baru nisam već sedam godina. Kada imam vremena odem da popijem kaficu pored mora i odradim trening, jer je to jedini stadion gdje to mogu u Crnoj Gori. Od Novog Sada, Stokholma, Luksemburga stigla sam do Atine, gdje sam već skoro dvije godine. Lijepo sam se uklopila. Volim ljude koji su slični nama i našem mentalitetu. Klima je odlična, toplo je i sunčano, a najviše mi prija atmosfera u grupi i cijela ekipa sa trenericom.
Glumci Marija Omaljev i Miraj Grbić jedan su od omiljenih parova u regionu. Njih dvoje u ljubavi su više od 17 godina, a na ludi kamen stali su još prije 13 godina. Od 2013. žive u Los Anđelesu.
Marija je mnogo aktivnija na društvenim mrežama od Čombeta iz serije „Lud, zbunjen, normalan“ te često objavljuje fotografije na kojima se vidi da joj je „stomak do zuba“.
Uz fotografije objavljuje kratke, ali emotivne opise posvećene svojoj bebi:
„Nas dvije“, „Čekajući princezu“, „Izvođenje bebe u šetnju“.
U znak ljubavi, nakon vjenčanja, Čombe je istetovirao Marijino ime iznad srca.
Zanimljivo je i da su oboje vegani, iako tradicionalne kuhinje zemalja iz kojih dolaze obiluju mesom. Marija i trudnoću iznosi ne jedeći meso.
Miraj je ostvario respektabilnu internacionalnu karijeru. Glumio je u ostvarenjima poput “Impossible Mission“, „American Horror Story“ i S.W.A.T., a pojavljuje se i u devetom nastavku „Fast & Furios“.
Popularna džez pjevačica svojom muzikom i sofisticiranom ljepotom nakon regiona osvaja i internacionalnu scenu. Singl Cafe bilježi uspjeh u brojnim zemljama, a o popularnosti Lene Kovačević govore naslovnice poznatih magazina u Turskoj. Oprobala se i u svijetu filma. Igra u novom ostvarenju svog oca, poznatog pisca Dušana Kovačevića, Nije loše biti čovjek, a partneri su joj Andrija Milošević i Gordan Kičić. Lena je ovih dana sa porodicom, sinovima Vukom i Teodorom, i suprugom Veljkom odmarala u Luštici. U septembru najavljuje i koncert u ovom rizortu, koji je posljednjih godina postao njena omiljena destinacija u Crnoj Gori. Upravo to je bilo i mjesto gdje smo upriličili susret. “Posljednjih godina obavezno nekoliko puta godišnje dolazim sa porodicom u Crnu Goru. Jedno od naših omiljenih mjesta je Luštica, tu se se zaista svi osjećamo kao kod kuće, a stekla sam i prijatelje. Postoji nešto fantastično opušteno, ali i toliko elegantno u samom ambijentu i okruženju prirode. Taj spoj je toliko divan. Godinama nastupam na primorju, i sad se toliko radujem muzičkim planovima na crnogorskoj obali. Kad sam bila dijete, dolazili smo često u Bigovo. Tu je kasnije kuću sagradio i moj kum Bora Todorović, nakon što nam se pridružio jedne godine na moru. Tako da cio ovaj zaliv i potez mora dobro poznajem. Sa tatom sam ronila po uvalama u blizini Luštice.
Kako izgleda porodično ljetovanje, ko “diktira’’ pravila i šta je “zabranjeno” na zajedničkom odmoru? – Ništa ne stižemo da diktiramo, toliko nam brzo vrijeme prolazi. Pokušavamo da ga malo usporimo i da udahnemo svaki trenutak, posebno nakon cijelog ovog perioda iza nas. Dogovaramo se o svemu. Nije dozvoljeno samo neslušanje. Imamo dva mala dječaka, a sve porodice sa malom djecom znaju da je to odmor za koji moraš da se potrudiš da bi i bio odmor. Oni imaju svoj ritam. Trudimo se da im bude zabavno, ali da se i mi zaista usput odmorimo.
“Kad sam bila dijete, dolazili smo često u Bigovo, gdje je kasnije kuću sagradio i moj kum Bora Todorović, nakon što nam se jedne godine pridružio na moru”
Često kombinujete posao i zadovoljstvo, da li na to gledate kao na privilegiju Vašeg poziva? – To je jedan od divnih aspekata ovog posla. Srećem drage ljude gdje god da krenem, one s kojima sam sarađivala te uz odmor mogu da kombinujem ono što mi je važno za posao, da pričamo o budućim planovima i muzici. Bili ste veoma produktivni posljednjih mjeseci, objavili ste nove pjesme, a Vaša internacionalna karijera dobila je zamah. Čime biste nam se pohvalili na tom polju? – Prethodna godina je zaista bila kataklizmična, a meni je poslovno možda najvažnija, iako su koncerti izostali. Postala sam dio internacionalne produkcijske kuće Pasion Turca, čiji su dio i LP, Rendi Kraford, Lara Fabian, Mariza, Buika, mnoga velika imena. Kao muzičarka sa Balkana postala sam dio njihovog kataloga. Nakon što je Cafe doživio internacionalni uspjeh i emituje se na stanicama širom svijeta, u Turskoj se na radiju nacionalne frekvencije sluša i moj singl Požuri. To je za mene najveći mogući kompliment. Pjevate na srpskom, engleskom, italijanskom, francuskom, što je fascinantno. Koliko jezika govorite? – Zapravo na više jezika pjevam nego što ih govorim. Engleski doživljavam kao maternji, ali razumijem i holandski. Pjevam na nekoliko jezika i voljela bih da ih i naučim bolje. Nakon puno intervjua na turskom, posebno osjećam želju da makar progovorim osnovne fraze na tom jeziku.
Najavili ste i duet sa velikom turskom zvijezdom, kada možemo da očekujemo premijeru i kakva su očekivanja od te saradnje? – Radujem se novim pjesmama, kao i duetima koji nas čekaju sa Eminom Jahović, sa Gordanom Kičićem za film Nije loše biti čovek i sa divnim turskim izvođačem, od jeseni je u planu da sve finiširamo. Spremili smo toliko toga lijepog. Obećavam brz ritam i puno emocija. Očekuje Vas još jedna premijera, ovog puta filmska. Glumiti u filmu Dušana Kovačevića je privilegija i odgovornost, a kada je on još i Vaš otac, kakav je osjećaj raditi sa njim? – Kao i uvijek, zaista je profesionalan i vrlo ozbiljan u radu i svi smo tako radili. Ne postoji na setu privatan odnos. Sa mnogim glumcima koji su igrali je divan prijatelj, ali kad radimo, ti odnosi ne postoje. Smatram da smo dobili izvanredan film i jedva čekam da ga publika vidi. Koje očeve osobine prepoznajete kod sebe? – Trudim se da budem ozbiljna u onome što radim, a da zadržim onaj osjećaj igre i inspiracije. Taj spoj mi je poznat kod njega, kao i disciplina u svemu. Bez nekog životnog reda ne mogu da funkcionišem. Trudim se da ga pravim. Koliko ste ponosni na pjesmu Udahni koja je aktuelna ovih dana, a okupila je sjajnu ekipu i prenosi važnu poruku o očuvanju životne sredine? – Sjajna je pesma, sjajna poruka i muzičari. Ekipa koju toliko volim. Svako je za sebe divan pjevač i svako ima svoju priču. Udahni je priča o ekologiji, ali i o tome da moramo da se podignemo psihički i energetski. Došla je u pravo vrijeme!
Pjevačica Severina Vučković protekle nedjelje održala je koncert u Luštici u Crnoj Gori, a tokom izvođenja pjesme ”Rođeno moje” posjetiocima je otkrila detalj iz privatnog života.
“Ne mogu vam reći o čemu se radi, ali vratilo se dite doma. Vi prvi znate, nije još ni objavljeno. Hvala na podršci svima. Pjevamo s veseljem”, kazala je Severina, a snimke s koncerta proširile su se društvenim mrežama.
I dok je skakutala po bini, došlo je vrijeme za pjesmu “Rođeno moje” koju pjevačica inače pjeva ‘s tugom’.
To ovoga puta nije bio slučaj pa je i sama priznala okupljenima da će tu pjesmu prvi puta otpjevati veselo.
U kuloarima se odmah počelo pričati o tome kako se Severinina izjava odnosila na to da je Kantonalni sud u Splitu uvažio njenu žalbu i ukinuo presudu kojom se starateljstvo nad maloljetnim sinom Aleksandrom dodjeljuje ocu.
Iz Severininog tima još se nisu oglasili oko cijele priče.
Od kako je sa desetak godina počela da se pojavljuje u epizodnim ulogama na domaćem filmu, Milica Milša je svakoj svojoj ulozi dala notu prefinjenosti i elegancije. Stalna je članica Beogradskog narodnog pozorišta, dobitnica velikog broja glumačkih priznanja, a publika je najviše voli kao Adu Kanački. “I ja volim Adu Kanački, prija mi i raduje me što je i drugi vole. Ada je svakako jedna od mojih omiljenih uloga. Vjerovatno mi je promijenila život, radila sam i po 15 sati dnevno skoro dvije godine, studio je postao moja prva kuća, a moja prava kuća je postala moja druga kuća u kojoj samo prenoćim. Ali, beskrajno volim i Adu i našu seriju Igra sudbine i preponosna sam na sve nas šta smo sve postigli ovom serijom, i prezahvalna publici koja nas toliko voli i podržava jer sve što radimo radimo upravo za njih, za publiku. Biti najgledaniji od svih sadržaja na svim televizijama, svih 309 epizoda je apsolutni podvig. Prije naše serije rekord je držala jedna epizoda Sulejmana Veličanstvenog, koja je dosegla šer 42, a nama je to prosječan šer, a dosegli smo do šera 46. Zahvalni i srećni smo beskrajno zbog toga”, rekla nam je Milica na početku razgovora.
Ada se nikada ne predaje, a upravo zbog toga je narod toliko voli i identifikuje se s njom. Koliko ima Vaših osobina i da li ste neku njenu prisvojili? – Ada je žena borac, odani prijatelj, brižna majka, pravična i poštena. Svako bi volio Adu za prijatelja. Sa mnogim Adinim stavovima se slažem, ali ja ipak nisam Ada, baš kao što nisam ni jedan lik koji sam tumačila. Ada je jaka žena, ona je lider, a ja to nisam, ali Adina rečenica da za dvije stvari ujeda kao ris, za porodicu i pravdu, opisuje i mene privatno. Scenario za Igru sudbine piše Vaš suprug, Žarko Jokanović. Koliko rad na istom projektu ostavlja mogućnosti za sugestije i ispravke? – Žarko i ja se ne miješamo jedno drugom u posao, nikad i nismo pa ni sad se to ne dešava. Ništa mu nisam sugerisala, a ni on meni. Adu je on napisao, a ja sam samo ispratila njegov rukopis i Adu pretvorila u živu osobu, sa papira prenijela na ekran. Jedina moja privilegija je ta da mogu prva da pročitam scenario. Jeste li očekivali ovakav uspjeh serije? – Očekivala sam uspjeh, čim sam pročitala prve epizode bilo mi je jasno da je scenario odličan i samo je trebalo sve napisano ispoštovati i ne pokvariti. Hvala Bogu, nismo pokvarili.
“Moj recept za sreću je Žarko. Prija nam da vrijeme provodimo zajedno, žute minute farbamo u ružičasto”
Šta je bilo najzanimljivije tokom snimanja, što možete da podijelite sa našim čitaocima? – Meni je najdraže što smo mi bili i ostali jedna složna ekipa koja funkcioniše poput porodice, to je nešto što ostaje za sva vremena. Koliko možete da nam otkrijete o tome šta da očekujemo od Ade i od serije? – Šta da očekujete od serije i da li je Ada preživjela, pa moraćete da sačekate septembar. Mogu vam samo reći, pošto sam pročitala nove epizode, da vas očekuje još uzbudljivija i nepredvidljivija sezona, nevjerovatni obrti, novi likovi, ne možete ni da zamislite kakve je sve zavrzlame smislio Žarko. Ja nisam disala dok sam čitala. Šok smo obećali za kraj prve sezone i obećanje smo ispunili, a u drugoj sezoni vas čeka još mnogo isto tako velikih šokova. Uzbudljivo da samog kraja! U svim serijama, od Srećnih ljudi i Boljeg života do Igre sudbine, ostavili ste značajan trag i stekli popularnost u regionu. Možete li reći da su Vam serije omiljene ili više volite rad na filmu, u pozorištu? Čime se vodite kada birate neku ulogu? – Kao i svaki glumac, volim sve glumačke zadatke, na filmu, u pozorištu, serijama i teško mi je da se odlučim šta mi je najomiljenije od svega toga. Mada, priznajem, posljednjih godina uživam u snimanju serija. Uvijek kad biram neku ulogu, kad odlučujem da li da prihvatim bilo seriju, film ili pozorišnu predstavu, postavljam sebi jedno pitanje – Da li ja na snimanje/probu idem sa osmijehom ili ne. Ako je odgovor da idem sa osmijehom, odmah prihvatam ulogu.
“Kad sam ja bila mlada, ljepota se nije cijenila, to je bila mana”
Čime mjerite uspjeh? – Uspjeh mjerim osmijehom, samo je sreća uspjeh. Samo je srećan čovjek uspješan čovjek. Bilo bi nepravedno da ne pomenemo da je manekenstvo bilo značajan dio Vaše mladosti. Kako pamtite taj životni period? – Manekenstvo je bilo lijep period mog mladog života, sva ta snimanja, spotovi, naslovne strane, modne revije i, naravno, druženja su mi ostali u divnom sjećanju. Prijatelji koje sam tada stekla i dalje su moji dragi prijatelji sa kojima se i dan-danas družim. A to je najveće bogatstvo. Naravno, ponosna sam i na moje manekenske nagrade, posebno na dvije Venere koje sam dobila kao najbolji maneken Jugoslavije, dvije godine zaredom, do raspada naše bivše domovine. Zaista uživala i nikad nisam zažalila što sam se bavila manekenstvom, to su bile moje najljepše provedene godine. Bezbrižne, vesele, a radne i vrijedne. Generalno, koliko Vam je ljepota donijela u životu? – Ljepota mi je samo odmagala. Kad sam ja bila mlada ljepota se kod nas nije cijenila, to vam je bila mana. Mislim da je sada bolja situacija. Bar se nadam da je tako. Šta ste sebi, pored zdravlja, poželjeli za rođendan? – Za moj rođendan smo bili u Fruškim termama sa dijelom ekipe iz serije Igra sudbine, oni su me i više nego iznenadili sa tortom, cvijećem i pjesmom napisanom samo za mene. Toliko sam bila ganuta da sam i plakala i grlila ih i ljubila. Ne znam ni šta sam poželjela, zdravlje sigurno i da svi budemo srećni i da se družimo i smijemo zajedno. Žarko i Vi ste uvijek usklađeni i nasmijani, moežete li nam reći recept kako prevazilazite “žute minute”? – Recept za sreću ne postoji, jer sreća je za svakog nešto drugo. Moj recept za sreću je Žarko. Prija nam da vrijeme provodimo zajedno, žute minute farbamo u ružičasto. Očekuje li Vas radno ljeto? – Trenutno snimam drugu sezonu serije Siniše Pavića Junaci našeg doba, očekuje me i rad na novoj seriji, a nadam se i skorom početku snimanja filma mog prijatelja, Draška Đurovića. Hoćete li imati vremena za odmor, dolazite li u Crnu Goru? – Pravi odmor ću imati vjerovatno tek u oktobru, nadam se dolasku u Crnu Goru, u Budvu, gdje imamo puno prijatelja i rodbine. Crna Gora je prelijepa, sve lokacije su mi omiljene, uvijek se radujem dolasku u Crnu Goru bilo privatno, bilo poslovno.
Pjevačica Nrvena Božović se porodila i na svijet donijela ćerku.
Suprug Nikola Ivanović i mlada pjevačica su svojoj nasljednici dali staro crnogorsko ime.
Naime, mezimica se zove Anka, što u prrvodu sa hebrejskog znači milos.
Otkad je započela vezu sa Nikolom, pjevačica živi na relaciji Beograd – Budva i ne krije da joj primorski mentalitet jako prija. Usput je ostvarila važna prijateljstva pa joj ništa puno ne nedostaje na novoj adresi. – Ljetujem u Budvi više od dvadeset godina, stoga je doživljavam kao svoj grad. Poznat mi je teren, a i ljudi. Imam svoj krug prijatelja i njihov mentalitet mi je jako blizak – rekla je ranije Nevena i otkrila da li se navikla na titulu crnogorske snajke: – Simpatično mi je kad me to pitate. Zaista uživam i lako sam se navikla.
Spikerka RTCG Ljiljana Blagojević, poslije 45 godina rada, odlazi u zasluženu penziju.
Ljiljna je istakla gosrujući na RTCG da dok je čovjek mlad ne razmišlja o tome.
-A kada dođe taj momenta, a počnete da razmišljate kao ja prije nekoliko mjeseci, onda to dođe veoma brzo. Kada sve sagledam došlo je brzo iako imam 45 i po godina radnog staža. Sada punim 67 godina života i potpuno je prirodan slijed da se ide u penziju. Uostalom, treba mladi da rade.
Da li ostaje negdje žal?
– Ne znam št ada kažem. Uradila sam dosta toga. Sve što sam znala, mogla, htjela što se tiče televizije i radija ja sam radila. Tako da su mi sve stvari oko toga posla poznate. Mogu da kažem da je ipak dosta.
Kako je sve krenulo?
– Odmah nakon srednje škole upisala sam fakultet, a do 92. upisala sam njih tri. Međutim, pozvali su me iz radija Goražde, koja je bila regionalna radio stanica. Rekli su da imam lijep glas, da lijepo izgledam. I eto tako je sve počelo. To je kao neki virus. Kad sa tim krenete, to vas prosto privuče. Sa 18 sam počela, ide tako život, malo u Radiju Goražde, malo u RTV Sarajevo, gdje sam provela najbolje godine rada i života. Zato što se tu radilo sa puno strogoće. jednostavno postojala e pravila koje smo se predžavali. Tu nije mogao svako da radi. Radio TV Sarajevo i RTC, bila je indifikacija glasa spikera. Svi su imali slične glasove, a onda slijedi rad sa lektorom.Veliki rad. Velika škola kako za spikere, tako i novinarska je rad na radiju. Radio je najbolji mediji gdje se učio posao. Radili ste mnoge formate.
Šta vam je najdraže?
– Dnevnik je nekako najupečatljiviji dio mog posla jer vas je najviše ljudi gledalo i upoznalo. Svoj posao sam radila na najbolji mogući način. Bilo je lijepih iskustava kada su festivali u pitanju, posebno Pjesma Mediterana, Sunčane skale. Osim toga bilo je lijepo raditi autroske emisije poput “Petkom u 22” na tadašnjem Trećem kanalu. Bila sam domaćin ličnostima iz svijeta kulture, sporta…Ali najdraže od svega što mogu sada da kažem su sihronizacije. To je jako težak posao.
Uvijek raspoloženi i nasmijani Zdravko Čolić održao je koncert za pamćenje na Top Hill-u. Ređali su se hitovi tokom višedecenijske karijere, a publika ga je horski pratila.
Uvijek rado dolazite kod nas i napravite spektakularni nastup na Top Hill-u. Šta vas najviše oduševljava kod Crnogoraca, a šta u Crnoj Gori?
-U Crnoj Gori imam puno prijatelja, čak sam i došao pre tri dana da se odmorim malo sa njima i pojedemo dobru ribu. Top Hill je specifična diskoteka, nije kao svaka druga. Ovdje imam uvijek osećaj da pravim koncert u nekoj mini areni, a ne nastup u klubu. Divan je osjećaj da poslije ove korone, možemo ponovo da se zabavljamo… Što bi se reklo ”pjesma nas je održala”.
Niste kao i većina vaših kolega nastupali za vrijeme korone. Koliko je ona uticala na vas u finasijskom smisli, a koliko i kada je psiha u pitanju?
-Smišljao sam nove pjesme i iskreno mislim da ću i krajem godina nešto objaviti, vidjećemo… Našao sam neki novi đir i smišljao sam nešto sa svojim ljudima. Ekipa nam se promijenila, neke smo nažalost izgubili u vrijeme pandemije, mog dragog prijatelja Aleksandra Banjac. Njemu sam čak i posvetio noćas pjesmu ”Tebe čuvam za kraj”.
Imate veliku podršku porodice u svemu. Da li postoji nesto sto vam zamjera porodica?
-Ih čuj zamera, nema šta meni da zamjeraju, volimo se šta ti je… Znaju oni i navikli su da sam u muzici dosta, posvećen sam njoj, iako volim moju porodicu više, opet je muzika ta koja mi čini zadovoljstvo. Nema ljepšeg od zvuka instrumenta koji ponese ritam.
Vaša ćerka Una sve je osvojila harizmom i ljepotom na Instagramu. Da li ste iznenađeni što je izazvala pažnju, da li vam smeta što je popularna i da li pokazuje interesovanje za pjevanjem, javnim životom?
-Una je popularnija od mene sada, ima svoje obožavaoce… Šala na stranu, sve je to dobro, neka je. Ali mene je Lara oduševila zapravo kako zna moje pjesme. Večeras su obje bile u publici i divno je što obje znaju moje pjesme. Uživale su i to baš baš, vidio sam ih sa bine i svaku pjesmu su pjevale sa mnom i to me čini radosnim.
Upečatljivim porukama mira, ljubavi, strpljenja i povratka na zajedništvo te nastupom prepunim emocijama okončan jenajiščekivaniji ovogodišnji koncertni spektakl regionalnog muzičkog velikana Dina Merlina.
Sarajevski kantautor očarao je međunarodnu publiku na svom prvom live koncertu od početka svjetske pandemije – “Jedna noć u Porto Montenegru”. Već se pisalo i nadaleko je poznato kako su ulaznice za ovaj show planule u rekordnom roku, a obožavaoci u publici puna su dva sata uživali u putovanju kroz muzičke priče Merlinove karijere koja uspješno traje više od trideset godina. Ponovnom energetskom spajanju s najvjernijom publikom koja je doputovala iz cijelog svijeta, slavni sarajevski umjetnik neizmjerno se radovao.
„Čovjek može biti individua samo u društvu jer sami nikad ne možemo stvoriti sliku o sebi. Da bismo se osjećali potpunima, potrebni su nam drugi. Potreban nam je neko da bismo se upotpunili“, rekao je Dino Merlin koji je za prvi live koncert nakon popuštanja epidemiološkihmjera izabrao upravo Porto Montenegro, mjesto gdje je snimio spot za pjesmu “Mi”, najveći regionalni hit u pandemijskoj 2020. godini.
Bila je to savršena prilika da upravo u Porto Montenegru sarajevski kompozitor, producent i pjevač izvede uživo singlove s predstojećeg 12.albuma. Osim pjesme “Mi” izveo je i megahit “Dođi”. Tada mu se na pozornici pridružila slovensko-crnogorska umjetnica Senida Hajdarpašić, na sceni poznata kao Senidah, a prvo zajedničko predstavljanje dueta publiku je bacilo u delirijum od užarenog spoja njihove dvije energije.
Kao u nekom transu spoja ljubavi i umjetnosti, okupljeni su se potpuno predali emocijama stihova maestralnog muzičara, a među brojnim gostima bili su ondje i najbolji svjetski teniser Novak Đoković, koji je među prvima nabavio ulaznicu, kao i NBA košarkaš Nikola Vučević koji igra za Chicago Bullse, ali i mnogi stranci kojima se Dino u više navrata obraćao na engleskom jeziku.
„To je dokaz da muzika ne poznaje granice, čak i ako pojedini stih ne razumijemo. Iako sve hitove dobro znamo, emociju istinskog izvođača uvijek ćemo osjetiti. Tako je bilo i večeras“, rekli su Dinovi obožavaoci koji su zbog koncerta stigli iz Turske, Rusije, Švedske i Amerike te uživali u svakoj pjesmi, ali i svakoj rečenici u kojima je umjetnik otkrivao dio svoje duše.
„Moja mama nikad nije bila srećna kad sam uzimao gitaru. Pitam se bi li večeras bila srećna. Ali, evo, mojoj majci razglednica iz Porto Montenegra umjesto diplome inženjera strojarstva“, rekao je Merlin, čija tri singla s tek predstojećeg albuma – “Mi”, “Dođi” i “Jedan dan, jedna noć” imaju više od 45 miliona pregleda na njegovom YouTube kanalu, koji broji više od pola miliona pretplatnika.
“Jedna noć u Porto Montenegru” bio je posebno osmišljen show za koji je Merlin ponovo pomjerio produkcijske granice. Pozornica dužine pedeset metara bila je izgrađena iznad ‘infinity poola’, kako bi se stvorio plutajući efekat, što na ovim prostorima još nikad nije viđeno. Pratio ga je desetočlani bend, a vizuelni dojam upotpunili su specijalni scenski efekti kao i koreografije u izvedbi plesne grupe z videospota “Mi”. Plesao je i sam Dino, ali i upućivao emotivne poruke publici.
„Dovoljno je da budemo dobri ljudi da bismo se dobro osjećali. Dobri ljudi nisu sami u svemiru. Neka večeras s ovog posebnog mjesta ode iskrena želja za mir, ljubav i sreću svim dobrim ljudima svijeta“, poručio je Dino Merlin koji je koncert otvorio pjesmom “Mir svim ljudima”.
Stihovima “Neka ova čarobna večer, ovo čarobno putovanje, zaživi i ostavi dubok trag i neka dugo živi u našem sjećanju” pozdravio se s raznježenim obožavateljima koji, baš kao i muzičar, jedva čekaju naredni susret.
Dino Merlin je prije koncerta za agenciju Mediabiro kazao da ima velika očekivanja i naglasio da i kroz život nikada nije htio da igra na malom terenu.
„Sjećam se kada sam kao dječak sjedio pored Miljacke i svirao gitaru, ja sam uvijek zamišljao neke velike stadione, neke arene. Nikada nijesam strahovao od toga“, kazao je Merlin.
Takva očekivanja, ipak, prate jedan mukotrpan rad, sveobuhvatnost duha i tijela, i svih resursa koje se mogu priuštiti.
„Tu mislim na veliki broj talentovanih ljudi koji su spremni da danonoćno rade da bi bili na vrhuncu, da bi bili u vremenu u kojem živimo. Ne zaboravljam da živimo u vremenu gdje se talenti vrlo brzo smjenjuju a ja sam i dalje uporan i znatiželjan“, rekao je Merlin.
Kako je naglasio, muzika je najvažnija umjetnost, bez svih drugih umjetnosti bismo i mogli preživjeti, samo bi nas tišina ubila.
„Muzika je direktno povezana, taj ritam, taj osjećaj, atmosfera, duh. To je ono bez čega ljudi ne mogu. Muzika je nešto što nam daje impuls“, smatra Merlin.
Kazao je da je Porto Montenegro svjetionik velikih ideja i velikih ljudi koji su te ideje uspjeli da realizuju te da ima posebnu odgovornost da bude „in touch“ sa ovakvim ljudima, idejama, vizijama.
Kako naglašava, kada igrate velike utakmice, otprilike i igrate i najbolje.
Govoreći o Crnoj Gori, Merlin kaže da se kod nas uvijek osjeća kao kod kuće.
„Toplo mi je, toliko slika i dragih trenutaka, ljudi. Od mog djetinjstva gdje sam u komšiluku i razredu imao familije koje su živjele u Sarajevu a porijeklom su iz Kolašina. Tako da sam od samih početaka povezan sa ovom kulturom koja je skoro ista, malo drugačija a ta posebnost je jedno bogatsrvo“, rekao je Merlin.
Kaže da teško da postoji mjesto u Crnoj Gori na kom nije svirao.
„Svirao sam od Budve, Herceg Novog, Danilovgrada, Ivangrada, Podgorice. Svirao sam i u Đenovićima i u Bijelom Polju. Cijelu smo Crnu Goru više puta obišli. To je jednostavno dio mog identiteta, tu se osjećam lijepo, tu sam dobrodošao i dajem sve od sebe“, dodaje Merlin.
Ovo mjesto, posebno Porto Montenegro, je jedan putokaz kako se može u jednom toplom balkanskom ambijentu stvoriti jedan Monte Karlo, jedan uređen svijet koji ni na koji način nije samo elitistički već ima humanu notu iz više razloga.
„Vi jednostavno kad ovdje hodate, kao da ste u Monte Karlu, ali susrećete naše ljude koji tu šetaju, koji mogu popiti kafu kao bilo gdje drugo. To je važno – da postoji humana nota, da običan svijet doživi tu ljepotu i da se te ljepote ne plaši“, kazao je on.
Komentarisao je i odličnu saradnju i odnos sa Porto Montenegrom.
„Čovjek što apsorbuje, to i distribuira. Kad dođete u ovakav ambjent gdje je sve kako treba vi apsorbujete tu ljepotu. Vi ćete u dobrom postotku i distribuirati te dobre vibracije. Svi vole lijepo i svi streme ka lijepom“, konstatuje Merlin.
On je, kako kroz smijeh kaže, sa Porto Montenegrom u braku i srećan je zbog toga.
Merlin je očekivao da će na koncertu vladati dobre vibracije i raspoloženje.
„Puno smo radili na pripremi, cijela garnitura novih ljudi i vizuelizacije. U čovjekovom habitusu je da uvijek očekuje bolje, da očekuje dobro, da se nada. Ali treba i mnogo da se radi na realizaciji ostvarenja tih nada i maštanja“, poručio je Merlin.
On je najavio i naredni koncert, ukoliko epidemiolške mjere budu omogućavale njegovo održavanje.
„Radićemo koncert na koji sam ja jako ponosan, koji bi okupio par desetina hiljada ljudi. To je Next step. Uglavnom, ja nikada neću biti isti i dosadan, prvenstveno samom sebi a onda ni svojoj publici“, zaključuje Merlin.
Poznati crnogorski i svjetski gitarista Miloš Karadaglić kazao je da mu, nakon zatišja zbog koronavirusa, nastupi nikad nijesu bili draži i bitniji, i da je srećan što taj novi doživljaj dijeli i sa publikom kod kuće, u Crnoj Gori.
On je rekao da će djela, koja će izvesti večeras na koncertu u Kotoru, obilježiti različite periode njegovog života i da, kao takva, nastavljaju da tkaju muziku njegovog sopstvenog bića.
“Poslije zatišja korone nastupi mi nikad nijesu bili draži i bitniji. Srećan sam što taj novi doživljaj dijelim i sa publikom kod kuće, u Crnoj Gori”, kazao je Karadaglić u intervjuu agenciji MINA.
Proslavljeni gitarista iz Crne Gore ove godine obilježava značajan jubilej – deceniju od izlaska prvog, od ukupno šest studijskih albuma.
Prvi album “Maditeraneo”za Deutsche Grammophon proveo je 28 sedmica na vrhu svjetske top liste i lansirao ga u zvijezde. Skoro da ne postoji grad i dvorana u svijetu u kojoj Karadaglić nije nastupao od tada.
Uslijedili su “Latino”, “Aranjuez”, “Blackbird”, “Sound of Silence”, a na šestom “The Moon and the Forest” našli su se koncerti koji su specijalno pisani za njega i koji pomjeraju granice mogućeg kada je u pitanju repertoar za gitaru i orkestar.
“Kad ponekad zatvorim oči i sumiram utiske proteklih deset godina, zanimljivo je da mi nije na prvom mjestu taj planetarni uspjeh, šest albuma za Univerzal, veliki koncerti od Los Anđelesa do Tokija, i život koji sam izgradio za sebe i o kojem sam maštao još kao klinac iz barake muzičke škole “Vasa Pavić” u Podgorici”, kazao je Karadaglić.
Prema njegovim riječima, na prvom mjestu su mu ljudi.
“Oni divni ljudi koji su uz mene, bez obzira na sve: moja publika koja mi kad sviram otvori svoju dušu i da mi je na isti način na koji ja dajem sebe. Taj jezik duše je nešto što ne može zamijeniti ništa na ovom svijetu”, kazao je Karadaglić.
Na solističkom koncertu u okviru festivala KotorArt, Karadaglić se, kako kaže, vratio djelima koja mu lično znače i koja su mu u proteklih 18 mjeseci korona krize bila utjeha i bijeg.
“Bahova monumentalna Čakona, Domenikonijeva Kojunbaba, Albenizov Asturijas – ta djela su nepresušan izvor kreativne energije i prate me gdje god da sam. One su kao neki stari prijatelji koji su uvijek tu za mene”, rekao je Karadaglić.
Kako je naveo, prave vrijednosti, jaka osjećanja i topli ljudi, nikad nijesu bili potrebniji nego danas.
“Danas, kad polako i postepeno gubimo svoju dušu u modernim tehnologijama i prolaznim, nebitnim, nesuštinskim stvarima. Srećan sam što mi muzika daje imunitet upravo na taj, mnogo problematičniji i jači “virus” od ovog trenutnog”, pojasnio je Karadaglić.
U nastupajućoj sezoni očekuju ga koncerti u Sjevernoj Americi, Aziji i Evropi. Posebno se izdvaja koncert u Royal Albert Hall-u u junu naredne godine.
“Kralj Aranhueza”, “Mađioničar”, “Heroj gitare” – samo su neki od epiteta koji krase njegovo ime kada je u pitanju svjetska kritika.
Karadaglića svjetski mediji nazivaju superstarom, dokazanim „klasičnim gitarskim bogom“, „mađioničarem na gitari“.
Podgoričanin, koji već dvije decenije živi u Londonu, ima impresivnu karijeru kojom je stekao svjetsku slavu. Ovaj umjetnik je jedan od najboljih ambasadora Crne Gore, koju u svijetu predstavlja na najbolji način.
“Crna Gora je moj početak i kraj, temelj u mojoj duši, snaga na kojoj gradim sve kule od karata, koje svakodnevno rušim i gradim. Ponosite i prkosne male zemlje kao što je ova naša, najljepša na svijetu, žive i opstaju na leđima predaka koji su se vjekovima borili za sve nas, braneći nam obraz, čast i slobodu”, naglasio je Karadaglić.
On je neke od prvih koraka napravio upravo na KotorArt-u, a smatra da kotorska energija kreira idealan prostor za umjetnost i muziku.
“Uprkos svemu što se dešava, bitno je da učinimo sve što je do nas da opstane umjetnost. Tu odgovornost imaju institucije kao što je KotorArt, umjetnici, ali takođe i publika”, rekao je Karadaglić.
On je naglasio da nema mjesta gdje nije govorio o tom festivalu sa svojim kolegama i prijateljima na drugim velikim festivalima i događajima u svijetu.
“Slušati ih u Kotoru je i za mene veliki lični uspjeh, zadovoljstvo i čast”, kazao je Karadaglić.
On je poručio da je za njega veliki događaj svaki nastup kod kuće.
“Pred svojom publikom sam uvijek ponovo rođen, kao da uvijek zatvaram jedno i počinjem neko novo poglavlje. To je razlog zbog kojeg ne nastupam često ovdje, jer u emotivnom smislu za mene ne postoji ništa zahtjevnije i jače”, kazao je proslavljeni gitarista.
Prolazio je kroz mnoge cikluse, a sada, kako kaže, ponalazi kompozicije koje ga guraju u neki novi talas kreativnosti.
Naredna sezona vodi ga u nove vode, interesantne projekte sa novim repertoarom i idejama, a predstojeći period biće mnogo konzervativniji i na neki način bliži počecima umjetnika.
Princ Filip i Princeza Danica Karađorđević ljeto provode na crnogorskom primorju što su i objavili na svom zvaničnom Facebook profilu.
“Ljeto provodimo na crnogorskom primorju. Na svakom uglu, u svakom kutku lijepe Crne Gore sretnemo drage ljude. Divni i ljubazni domaćini. Sretni smo što imaju više nego uspješnu turističku sezonu. Za dobrobit svih građana Crne Gore i na zadovoljstvo svih nas, njihovih prijatelja”, kazao je kraljevski par.
Danica Karađorđević je diplomirala na Akademiji primenjenih umjetnosti na „Sorboni“, a master studije grafičkog dizajna završila u Londonu, od prije četiri godine udata za princa Filipa Karađorđevića, sa kojim ima trogodišnjeg sina Stefana.
Fotografija koju su objavili izgleda kao da je nastala kod Njegoševog mauzoleja na Lovćenu.
Crnogorska atletičarka Marija Vuković, koja je kao devetoplasirana završila nastup na Olimpijskim igrama u Tokiju, kazala je za Jutarnji program TVCG kako se nada da je taj rezultat novi početak njene karijere. Saopštila je i da je dobila poziv za Dijamantsku ligu u Parizu.
“Drago mi je što sam bar na kratku učinila naš narod ponosnim i da se za Crnu Goru čuje i ovdje daleko u Tokiju”, navela je Marija, koja se danas vraća u Crnu Goru.
Ona kaže da je dugo čekala da bude tu gdje je stigla, u finalu Olimpijskih igara.
“Nadam se da će se samo nastaviti ovako i da ću ponovo donositi radost našem narodu”, poručila je Vuković.
Iako nije bilo publike, kaže da je organizacija bila odlična i da je sve to za nju veliki iskustvo.
Nada se da će joj sve ovo biti podrška za bolje rezultate u Parizu.
“Borba sam sa sobom je velika i sa godima bude lakše i čovjek se uči, drago mi je što sam pokazala koliko sam ojačala i da sam sposobna za dosta toga. Mislim da sam sad u najboljim godinama i da sam tek sad postala svjesna sebe i toga koliko mogu”, kazala je Marija i dodala da jedva čeka da uspjeh proslavi sa porodicom.
“Da postanem svjesna da je ovo jedan veliki uspjeh i da ne treba da žalim za bilo čim i da je naći se među 10 najboljih skakačica u svijetu veliko”, navela je Vuković.
Nakon tri pomeranja koncerta Ane Nikolić zbog privatnih razloga, konačno se održao i to spektakakularno na Top Hillu.
Velika zvijezda je na velikoj sceni Top Hilla, bila obučena kao afrička princeza i sa tim jedinstvenim stajlongom zavodila publiku.
Fanovi su svaku njenu pjesmu pkevali u stopu i uživali u nezaboravnom provodu.
Foto: Miloš Cetković
– Nisam ja za plažu više sam za jahte- rekla je kroz smijeh Ana Nikolić za “Pink M”.
Na pitanje kako je bilo na ćerkinom četvrtom rođendanu pjevačica je kazala:
– Živimo u džungli. Tara je opsjednuta dinosaursima. Moralo je da sve bude u tom maniru. Ali je bilo prelijepo. Ona je jedno zadovoljno i dobro dijete. Jedina dobra odluka i stvar u mom životu je nagrada Tara.
Marija Vuković nije mogla da sakrije emocije nakon plasmana u finale Olimpijskih igara u skoku u vis.
Plasirala se u finale rezultatom 1,95 metara, što je prvo olimpijsko finale ikada za Crnu Goru u atletici na Olimpijskim igrama.
Poslije svega, ona je bila na ivici suza.
“Iskreno ne znam što da kažem, a da ne zaplačem. Doći ovdje je…”, rekla je Marija u razgovoru za RTCG i počela da plače.
Kroz suze je tek rekla da je imala vjeru u uspjeh.
“Vjerovala sam, znala sam da imam taj rezultat u sebi i zahvalna sam što ću predstavljati Crnu Goru u finalu. Imala sam tremu, ali vjerovala sam. Nisam razmišljala o konkurenciji, samo o sebi, da skačem opušteno. Još nisam shvatila šta je ovo, tako da do subote imam vremena da se smirim i odradim još bolje”.
Novi zvuk i ekranizacija pjesme Igra potvrdio je zaokret Andree Demirović ka modernom zvuku. Talentovana i markantna Baranka hrabro se upustila u novu muzičku avanturu već numerama Pamti i Ja sam ti san, koje su iskorakom u produkcijskom smislu osvježile crnogorsku pop scenu i provokativnim sadržajem publici ponudile nešto posve drugačije. Popularna pjevačica polako ali sigurno gradi svoju karijeru od 2002, kada je kao 17-godišnjakinja debitovala na Sunčanim skalama s pjesmom Šta će mi dani. Prvi album Andrea objavila je 2006. godine, a 2009. predstavljala je Crnu Goru na Eurosongu u Moskvi s numerom Just get out of my life. S pjesmom Ja sam ti san u konkurenciji “najbolja alternativna i elektro-pop numera” nominovana je 2020. za MAC nagradu, koja je okupila neke od najvećih muzičkih zvijezda regiona. U sklopu projekta Nikšićko rocks – Pjesma za društvo nedavno je snimila jednosatni koncert uz podršku Akademia benda s kojim nastupa od 2017. Krajem maja promovisala je dvije nove pjesme, duet sa Bojanom Jovovićem Proljeće, kao dio projekta Džep sa tajnama Momčila Zekovića Zeka, te pjesmu Igra čiji je atraktivan spot režirao Zoran Marković Zonjo. Igra je ljubavna pjesma, čija crno-bijela ekranizacija u duhu srednjovjekovne epohe daje posebnu dramsku atmosferu, ljubavi, borbe i smrti, kroz spoj istorijskog nasljeđa i modernog doba, ali i priča o ženi koja je u svakom vremenu ratnica.
Kako je nastala nova pjesma Igra i u čijoj produkciji je rađena? – Kompletan autor Igre je Bojan Jovović, koji je usred prvog talasa korone prošle godine napisao pjesmu potpuno drugačiju od svega što imamo priliku da čujemo na domaćoj pop sceni. Zbog sporog ritma i mračne atmosfere ta stvar svakako nije predodređena da bude hit, ali je meni bila jako značajna jer donosi dah inostrane produkcije iz ruke domaćeg autora. Važno je podržati crnogorsku produkciju koja teži modernom zvuku, iako vjerujem da za takav koncept kod nas, barem zasad, nema mnogo publike. Nadam se da će se neko od mojih kolega odlučiti na sličan pravac djelovanja, jer jedino kao talas možemo nešto promijeniti. Pjevanje tuđih pjesama po gradskim lokalima nam niko ne može oduzeti, pa je valjda logično da se potrudimo da imamo svoje pjesme po kojima će nas ljudi pamtiti. Zoran Marković Zonjo Igri je dao posve filmičan vizuelni identitet. Ljubavna priča u srednjovijekovnoj atmosferi ratnica i vitezova ima višeslojno značenje i poetiku ? – Zonjo voli tu filmsku estetiku, a meni to prija jer barem na par minuta budem glavna glumica u nekoj filmskoj priči. Pjesma je ljubavna, pa je i spot morao imati ljubavnu poentu, samo što ju je Zonjo smjestio u malo drugačije okruženje i srećom to uspio realizovati sa vrlo malim budžetom. U prethodnom spotu sam bila crmnička vještica koja se sveti seljanima koji je pokušavaju zapaliti, a sada sam žena vitez koja čeka svog junaka na konju. Želja je bila da pokažemo jaku i dominantnu ženu, i to ne zbog nekog modernog naraslog feminizma, već zbog činjenice da je stereotip o ženskoj pasivnosti i podređenosti postao prilično dosadan. Uostalom, postoje muškarci koji vole dominantne žene i vjerujem da će oni biti odana publika ovog spota (smijeh).
Sama lokacija na kojoj je spot snimljen je veoma atraktivna. Možete li da nam otkrijete gdje se nalazi i kako ste došli do ovakvog rješenja? – Snimano je blizu Žabljaka Crnojevića, što je potpuno logičan izbor za ovu temu spota, jer je to u XV vijeku bila prijestonica ondašnje države oko koje su se često vodile borbe, možda baš nalik onoj koju smo mi snimili. Htjeli smo malo podstaknuti i taj turistički potencijal nepravedno zapostavljene srednjovjekovne Crne Gore, jer stvarno obiluje očuvanim starim gradovima i tvrđavama. Spot odlikuju odlična fotografija, zanimljiva scenografija i kostimi. Ko su bili stručni saradnici na projektu, a ko akteri među kojima su, može se primijetiti, vješti strijelci i mačevaoci? – Direktor fotografije Miodrag Marković je nezaobilazni Zonjov saradnik, pa samim tim i moj. On je bio iza kamere i kod prethodna dva spota, Pamti i Ja sam ti san. Po prirodi je smiren i koncentrisan, i u najtežim uslovima donosi stabilnost ekipi, a njegovo dobro istrenirano fotografsko oko čini da izgledam dobro u kadru čak i kad nisam baš reprezentativna. Što se tiče “ratničkog” dijela ekipe, tu su bili vitezovi iz Kotora, koji zapravo rade u muzeju The Palace of Living History u Prčanju, čijom ljubaznošću smo dobili autentične kostime i oružje, a imali smo sreću da sa nama bude i Danica Pajović Čupka koja se ozbiljno bavi streličarstvom. Zahvalna sam, naravno, i svima drugima koji su dali doprinos, jer je set brojao tridesetak ljudi. Čini se da uloga ratnice odlično pristaje Vašem senzibilitetu? – Rekla bih da mi je senzibilitet pitom, tipičan morski, do momenta kada neko ili nešto počne da ugrožava moj životni ili radni prostor. Tada postajem borbena. To je zapravo pozicija svih samohranih majki jer naše bitke nema ko drugi da bije. Naravno, dolazim iz porodice koja je relativno ekonomski stabilna, pa mi možda može biti taj prkosniji stav, ali ne volim kad gledam žene koje zbog egzistencijalne situacije moraju da trpe svakodnevna ponižavanja i maltretiranja svojih muževa ili momaka. Žena danas mora biti i majka, i zavodnica, i dama, i ratnica. To je veliko breme, ali se može posmatrati i kao blagoslov ako žena na taj način sačuva svoj karakter. Žena treba sama da ga oblikuje, a ne neki muškarac, naročito ne onaj koji je na ovaj ili onaj način ucjenjuje. Dugo sarađujete sa Zonjom. I ovo je možda i najkreativnije video ostvarenje u Vašoj muzičkoj karijeri jer publici daje prostora za domaštavanje? – Sarađujemo dugo jer smo privatno prijatelji, ali se i nalazimo na istom putu pokušaja mijenjanja uobičajenih muzičkih i video normi. Ovaj spot je zamišljen tako da zapravo razobličava rad na filmskom setu. Rasvjetu, pripremu statista, pauzu za ručak i sve ono što se inače ne vidi, Zonjo je ovoga puta stavio ispred kamere kao dio scenografije. Često se ljudi pitaju zašto su snimanja skupa, misle da se maltene sve može snimiti mobilnim telefonom. Oprema koju smo koristili košta oko 150.000 eura, pa je i njeno iznajmljivanje veoma skupo. To je jedan od razloga zašto se malo snima u Crnoj Gori.
Koliko je važno da se u jednom ovakvom projektu nađu ljudi istog ili sličnog senzibiliteta? – U projektu koji nema svoju ekonomsku računicu bitno je da se okupe ljudi koji vjeruju da benefit tog okupljanja može biti i umjetnička satisfakcija, a ne samo materijalna. Jeste da to malo liči na komunistički pristup da svi rade i uzimaju shodno svojim potrebama, što smo vidjeli da se nije pokazalo održivim, ali odbijam da vjerujem da danas više nema ideala, naročito kad je kreacija u pitanju. Uvijek je ljepše nešto raditi, pa makar i za lijepe oči, nego sjedjeti kući i žaliti se kako te sistem mrzi. Bez finansijske podrške teško je snimiti spot i u normalnim okolnostima, a kamoli u ovim teškim vremenima, što znači da su sponzori prepoznali kvalitet. Ko Vas je podržao? – Beskrajno sam zahvalna našim prijateljima iz Hotela Kalamper, Gazdinstva Guvno i Efel Motorsa, što su omogućili snimanje ovog spota, iako su taj novac mogli preusmjeriti na hiljadu drugih strana. Otežavajuće okolnosti su bile i epidemiološke mjere. Da li su svi učesnici bili testirani i vakcinisani? – Snimanje se odvijalo napolju gdje je mogućnost zaraze minimalna, a uz to je skoro kompletna ekipa ili preboljela koronu ili se vakcinisala. Čak smo na setu imali i epidemiološkinju Darinku Marković koja se potrudila da se i pored toga sve mjere poštuju onoliko koliko je radni proces dozvoljavao. Ja sam u tom pogledu bila potpuno mirna jer sam i preboljela koronu, i primila Fajzer vakcinu. Nova pjesma Proljeće, čiji je autor Momčilo Zeković- Zeko, rađena je ususret 21. maju. Takođe atraktivan spot. Ko je bio uključen u realizaciju ove pjesme i spota? – Proljeće je projekat koji mi se desio neplanirano, ali u pravom trenutku. Ponos je prva asocijacija na tu pjesmu. Snimana je u studiju Senada Dreševića, a Bojan Jovović je prihvatio moj poziv da ukrstimo glasove u ovoj rodoljubivoj i emotivnoj priči. Spot, koji je planinski i morski, snimali smo tri dana pod dirigentskom palicom produkcije Džep sa tajnama. Video potpisuju sjajni profesionalci Dejan Senić, Igor Perčobić i Danila Pervov, koji su dio ekipe Bubulj produkcije iz mog Bara. Neopisivo me raduje što je Proljeće priraslo srcu svima onima koji iskreno vole Crnu Goru. Nakon prvog nastupa na Sunčanim skalama ste tražili svoj muzički izraz, objavili album Andrea, a posljednjih godina, kako kažu muzički znalci, pjesmama Pamtim i Ja sam ti san ste napravili zaokret ka modernom zvuku. Kako je došlo do tog žanrovskog zaokreta i koliko ste “sazreli” u Vašoj muzičkoj priči? – Od albuma pa do pjesme Pamti desila se decenija singlova i nastupa, od kojih bih svakako izdvojila onaj na pjesmi Evrovizije. U jednom trenutku sam osjetila potrebu da počnem da snimam nešto drugačije, modernije. Tako je pjesma Pamti maltene rađena kao MTV proizvod, i na moje oduševljenje našla se na redovnom programu kanala MTV Adria i njihovoj vrlo cijenjenoj top listi Domaćica. To je svakako bio podsticaj da i sa drugim pjesmama i spotovima idem u tom pravcu. Mogu reći da sa svakom pjesmom bivam autorski i izvođački zrelija, pa sam nestrpljiva da čujete i ostale numere na kojima sam radila posljednjih godinu dana. Da je novi žanr prava stvar potvrđuje nominacija pjesme Ja sam ti san za regionalnu muzičku nagradu MAC. – Na MAC-u sam se našla u konkurenciji “izvođač atlernativne pop pjesme”. Struka je prepoznala kvalitet te numere i MAC nominacija je pokazala da je ona stvarno imala širi potencijal, iako nije prošla kao crnogorski evrovizijski predstavnik te godine. U startu mi je bilo neobično da se ovo što trenutno radim kategorizuje kao alternativni pop, ali kad vidim ko se i što se danas u regionu smatra mejnstrim popom, onda mi ova odrednica itekako prija.
Bili ste učesnica projekta Nikšićko rocks i to je prvi nastup nakon korone i sveopšte pa i muzičke izolacije. Kakav je osjećaj biti ponovo na sceni? – Poziv produkcije MIKA Proart da učestvujem u projektu Nikšićko rocks me u prvi tren zbunio jer se desio u periodu kada su klubovi i kafići bili zatvoreni, čak je bio zabranjen i međugradski saobraćaj. Sama pomisao da u tim uslovima zasviramo i zapjevamo djelovala je nestvarno. Bila sam srećna kao malo dijete kada sam otišla na probu i vidjela kolege iz benda nakon skoro godinu pauze. Sve to je rezultiralo jako energičnim nastupom, iako je bilo u pitanju TV snimanje bez prisustva publike. Sigurno je da smo zemlja festivala koji imaju svoju vjernu publiku. Koliko za naše muzičare znače festivalski nastupi? – Crna Gora je svojevremeno imala dva velika pop festivala na kojima je pojavljivanje bilo stvar prestiža. Festivali su značajni u smislu aktiviranja domaćih autora i izvođača da nešto proizvode. Nažalost, ti festivali nisu evoluirali onako kako su se muzički trendovi mijenjali, a sa nestankom festivala kao da je nestala i naša pop scena. Mislim da je prošlo vrijeme te vrste festivalskog popa i čudim se kolegama koji su mentalno još u tim vodama. Možda je sad to malo i generacijski problem, jer smo svi prošli festivalsku fazu koja je bila jako zanimljiva u tom periodu. Danas ipak moramo snimati pjesme za neke nove bine, recimo za neke kao što je Sea Dance. Kada Vaši fanovi mogu da očekuju novi album i šta planirate za ovu godinu? – Plan mi je da još žešće krenem da radim na novim pjesmama i spotovima, u nadi da ću publici moći jednog dana da predstavim album. Pa ako se nekome svidi biće super, a ako ne, biću zadovoljna što sam barem pokušala.
Najbolji teniser i prvi reket svijeta Novak Đoković završio je učešće na Olimpijskim igrama bez odličja. Umor, povrede i naporna sezona sustigli su Novaka baš kada je bilo bitno.
Odmah nakon obaveza u Japanu, Novak se uputio na neobičnu destinaciju. Kako “Alo!” saznaje trenutno je na crnogorskoj primorju, tačnije u mjestu Đenovići kraj Boke Kotorske.
Đenovići pripadaju Herceg Novom, a na ovom na tako poznato ljetovalištu vlada mir, pa je jasno zašto se Đoković odlučio baš za ovo mjesto.
Novak želi da pobjegne od svega kako bi malo odmorio i spremio se za naredne izazove koji ga očekuju.
Doskorašnja urednica i voditeljka Jutarnjeg programa RTCG Marija Razić sve je iznenadila odlukom da napušta Javni medijski servis.
Ona je prije dvije nedelje stavila tačku na to životno poglavlje, a sa kolrgama se oprostila na emotivan način. Oni su joj priredili ispraćaj koji joj je izazvao suze, a mnogi gledaoci su ostali šokirani, što više na RTCG neće imati prilike da gledaju jedno od omiljenih televizijskih lica.
Međutim, naš portal saznaje da će Marija, svoju profesionalnu karijeru nastaviti na Gradskoj radio-televiziji.
-Marija je omiljeno i prepoznatljivo TV lice i kao takva trebala je da bude zaštitno lice ove nove televizije. Ona će biti urednica Jutarnjeg programa, kojeg će voditi vikendom. Marija svojim šarmom i neposrednošću godinama uljepšava naše medijsko nebo, pa menadžment sa nestroljenjem čeka septembar kada kreće s radom televizija- kaže dobro upućen izvor u cijelu priču.
Nova Miss Crne Gore Andijana Delibašić je, gostujući u Jutarnjem programu Televizije Crne Gore, kazala da će se truditi da bude dobar ambasador svoje zemlje.
Mlada Podgoričanka će našu zemlju predstavljati na prestižnom svetskoj takmičenju Miss Earth koje se održava na Filipinima krajem novembra.
“Ja sam samo jedna od lijepih djevojaka koja se prijavila na takmičenje i desilo se da sam baš ja ponijela titulu Miss Earth Crne Gore na šta sam jako ponosna”, kazala je Delibašić i dodaje da će se truditi da bude dobar ambasador svoje zemlje.
Pripreme za svjetsko takmičenje su, kaže u toku.
“Imam dosta toga da predstavim. Takmičenje Miss earth nije obično takmičenje ljepote već je osnovano sa ciljem buđenja ekološke svijesti tako da će takmičarke morati da učestvuju u međunarodnim ekološkim projektima. Ja ću početi u svojoj zemlji ali planove ne bi trebalo da otkrivam. U međuvremenu se treba spremiti tu je trenung, haljine, prezemntacije itd”, Miss Crne Gore.
Zvanično najljepša djevojka u Crnoj Gori je sudentkinja prava i govori tri jezika a članica je i nekoliko humanitarnih organizacija.
Dug je spisak junaka čije je karaktere bojio bogatim, najčešće mentalitetskim, koloritom, dajući im ponekad dobrodušan, ponekad vješt i lukav komičarski šarm. Ovog vječitog momka ne napušta radost igranja ni poslije više od 45 godina, koliko traje njegova glumačka karijera. Milutin Mima Karadžić nikada nije želio internacionalnu karijeru, a hedonista je bio i ostaće do kraja života. Pa i u vrijeme pandemije.
Iako je pandemijska godina za mnoge u gotovo svim profesijama bila teška, čini se da je Vama bila veoma produktivna. Ostvarili ste nekoliko zanimljivih uloga, a najnovije su, naprimjer, u serijama Porodica, gdje igrate autentičnu ličnost, generala Nebojšu Pavkovića, i Kalkanski krugovi, koje je režirao Vaš brat Milan. Koliko Vam je važan kontinuitet, a čini se da Vas ne napušta radost igranja? – Kontinuitet je važan za svakog glumca. I poslije 70 filmova i preko 50 serija, mogu reći da sam kontinuitet uvijek imao. Radost igranja valjda imaš do kraja života, kao što i gluma traje do kraja života. S ponosom ću reći da mi je drug bio Vlasta Velisavljević, koji je do samog kraja imao te radosti i uživao u glumi.
Kada već pominjemo Milana Karadžića, puno puta ste svih ovih godina radili zajedno. Da li se, koliko često i zbog čega svađate? – Svađamo se kao i mnogi reditelji i glumci, svađamo se zato što smo i jedan i drugi brzi, impulsivni i energični. Svađamo se zato što smo emotivni, a radimo posao koji je pun emocija. Te svađe su, doduše, vrlo često jako kreativne i u svakom slučaju nisu zlonamjerne. Kako gledate na hiperprodukciju serija u Srbiji, koliko to realno može da traje? – Nisam prorok da bih znao koliko to može da traje, ali divno je da postoji, da se toliko radi. Nikad nije bilo toliko zaposlenih glumaca, dobrih poslova, kvalitetnih serija i filmova. Snimali ste filmove i u bivšoj državi, koja je razlika u odnosu na ovo danas? Ne samo kada su uslovi za rad u pitanju, već i činjenica da je nekada cijela zemlja živjela za film, a danas su prioriteti drugačiji, pa se postavlja pitanje za koga se ti filmovi prave? – Filmovi se uvijek prave za publiku, mi u MM produkciji se nikada nismo bavili politikom i nismo zavisili ni od jedne politike. Cijelog života radimo ono što najbolje znamo i mislim da ćemo tako i nastaviti. Da li ste jugonostalgičar? – Ne znam da li bih to tako mogao nazvati, jer ja sam uvijek putovao i dobrodošao sam u svim zemljama regiona. Takođe sam igrao predstave i snimao u svim bivšim jugoslovenskim državama, a to radim i danas. Naravno, uz sve to i pijem vino u svim zemljama regiona, što je moje ogromno zadovoljstvo. Mnogo glumaca nas je napustilo tokom protekle godine koje je voljela cijela bivša država i s kojima ste sarađivali. Jedna od njih je Mira Furlan, za koju ste rekli da ste pri prvom susretu pomislili da je to najljepša žena koju ste vidjeli. Po čemu ćete još pamtiti Miru? – To nije bila samo fizička ljepota, Mira je bila žena sa kompletnom ljepotom. Bila je lijepa. Sve je na njoj bilo lijepo, a uz to je bila jako darovita i iznad svega divna osoba. Šta više od toga poželjeti.
“Dugo mi je trebalo da u ovom okruženju saznam ko je Mima Karadžić, da održim makar za uski krug prijatelja to ime, obrazovanje i vaspitanje. Zamislite kad bih morao to negdje u inostranstvu da stvaram ponovo”
Da li ima potencijala među mladim kolegama, koji će jednom, možda, zasijati kao što je to bio slučaj sa Mirom, ili nekim iz te plejade velikana koje je Jugoslavija dala? – Naravno da ima potencijala, imamo sjajne mlade glumce. Sjećam se kada smo Branimir Brstina, Anita Mančić, Svetozar Cvetković, Bule Goncić, ja i još nekoliko glumaca ušli u Atelje 212 i kad su nas svi gledali, u fazonu šta vi hoćete, da zamijenite Zorana Radmilovića, Taška Načića, Ružicu Sokić, Seku Sablić, Gagu Nikolića i ostale. Niko u to tada nije vjerovao, a mi smo poslije samo nekoliko godina nosili kompletan repertoar Ateljea 212. Tako je i danas, i to je prirodno. Žarko Laušević posljednjih godina snima u Srbiji kao u zlatno doba karijere. Bliski ste još od studentskih dana, da li se promijenio? – Žarko Laušević je izuzetno darovit glumac i ne poznajem glumca koji se od njega više daje projektu, reditelju i ulozi koju igra. Vašu branšu u posljednje vrijeme potresaju razni skandali, svi su potencijalne žrtve, i svi su potencijalni predatori. Da li Vam to smeta, iako je poznato da ste u društvu žena uvijek džentlmen? – Vjerujte mi da me to uopšte ne zanima, niti me potresa. Ne znam šta je u svemu tome istina, šta nije. Čovjek sam koji nikada u životu ni mrava namjerno zgazio nije, a doživio sam toliko izmišljenih komentara na svoj račun. Danas imate pune novine onih koji anonimno napišu komentar o nekoj ličnosti ili događaju, a u slučajevima gdje nemaš ime i prezime onoga koji je nešto napisao o tebi, to me uopšte ne zanima. Ti anonimni vjerovatno i ostaju uvijek anonimni, i zato mislim da nije bitno šta neko piše o tebi, već da je uvijek bitno ko piše. S obzirom na to da ste dugo na sceni, kako ste uspjeli sačuvati karijeru bez tračeva i skandala? Svi, uslovno rečeno, tračevi koji se vezuju za vas, tiču se žena sa kojima se viđate. – Mislim da ljudi nijesu imali pametnija posla. Drugo, mnogo ljudi me zna iz viđenja ili površno, a jako, jako rijetko me bilo ko od njih poznaje. Danas se 90 posto žute štampe zasniva na “rekla-kazala”, a mislim da je to sa razlogom, jer tu štampu čitaju oni koji pripadaju tom miljeu. Nažalost, živimo u periodu gdje nikad nije bilo ovoliko neobrazovanog svijeta, mislim da upravo od toga potiče 90 posto problema koje imamo u politici i u ponašanju. Zanimljivo je da niste od onih glumaca koji su željeli internacionalnu karijeru. Zašto? – Dugo mi je trebalo da u ovom okruženju saznam ko je Mima Karadžić, da održim makar za uski krug prijatelja to ime, obrazovanje i vaspitanje. Zamislite kad bih morao to negdje u inostranstvu da stvaram ponovo. Žalite li za nečim u profesionalnom smislu, ili u privatnom? – Ne, sa velikom ljubavlju se bavim ovim poslom i uz njega živim život punim plućima. Ništa ja tu ne bih mijenjao. A privatno… Pa možda o nekim stvarima danas pametnije razmišljam, ali mislim da se ništa što sam napravio nije desilo slučajno, već da je sve urađeno s namjerom. Veliki ste hedonista, poznato je koliko volite žene i vino. Da morate da birate, izbor bi pao na? – Mislim da to dvoje jedno bez drugog ne ide. Možda i ide, ali… Smiješano najlakše (najslađe) se pije. Kako su tekli Vaši dani tokom pandemije, naročito u onim prvim “zaključavanjima”, kako ste se nosili sa tom “novom normalnošću”? – Nisam baš disciplinovan čovjek, tako da su i u tim danima kod mene često organizovane sjedjeljke sa bliskim prijateljima i lijepim ženama. Razmišljao sam, ako i dobijem koronu, znaću od koga, pa mi ne bi ni bilo žao. Uglavnom zasmijavate druge, a kome ili čemu se Vi najslađe smijete? – Vrlo često ljudima iz branše, koji takođe imaju taj dar da nekoga zasmiju, a s druge strane, Milan i ja često crpimo iz perioda našeg odrastanja možda najduhovitija sjećanja.